Međunarodni dan zaštite ozonskog sloja

"Montrealski protokol - globalno partnerstvo za globalnu dobrobit" ovogodišnji je slogan pod kojim se obilježava Međunarodni dan zaštite ozonskog sloja, 16. rujna.

Kako bi se naglasila važnost provedbe Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj, odlukom Ujedinjenih naroda 16. rujna proglašen je međunarodnim Danom zaštite ozonskog sloja.

Ove se godine obilježava 21. obljetnica Montrealskog protokola, jednog od najuspješnijih međunarodnih sporazuma, izvijestilo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Istaknulo je kako se diljem svijeta podsjeća da su zemlje članice Montrealskog protokola obvezne poduzeti mjere za ukidanjem potrošnje tvari štetnih za ozon.

Provedbom Protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj u svijetu se znatno smanjila emisija tih tvari u zrak te učinci globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. No kako su to postojane tvari, njihova se koncentracija u stratosferi sporo smanjuje te stručnjaci predviđaju da će se prirodna ravnoteža stvaranja i razgradnje ozonskog sloja uspostaviti tek sredinom stoljeća.

Hrvatska je kao stranka Montrealskog protokola prihvatila sve njegove izmjene i dopune, a za njegovu provedbu mjerodavno je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Od mnogobrojnih aktivnosti u zaštiti ozonskog sloja jedna od najvažnijih je provedba projekata kojima se hrvatsko gospodarstvo prilagođuje novim tehnologijama i tvarima neštetnima za ozonski sloj.

U Hrvatskoj je već ukinuta primjena klorofluorougljika (CFC-a) u proizvodnji pjenastih materijala, kozmetičkih aerosola i u rashladnom sektoru, zatim metilbromida u proizvodnji presadnica duhana pa je u zadnje tri godine potrošnja metilbromida i halona ukinuta, ističe Ministarstvo.

Navode da su se zamjenske tvari za CFC-e, klorofluorougljikovodici (HCFC), koji su prvotno bili zamišljeni samo kao prijelazno rješenje, pokazale, iako u manjoj mjeri, štetne za ozonski omotač jer imaju vrlo velik staklenički potencijal. Do 2013. proizvodnja HCFC-a trebala bi se zamrznuti na razini prosječne proizvodnje u godinama 2009.-2010.

Do 2020. trebala bi se potpuno ukinuti i proizvodnja i uporaba u razvijenim zemljama, a do 2030. u zemljama u razvoju, što je i za jedne i za druge deset godina prije nego je prvotno bio određen taj rok. Ako to ne uspije, proizvodnja i potrošnja HCFC-a bi se vjerojatno udvostručila do 2015., što bi imalo goleme posljedice i za ozonski omotač i za globalnu promjenu klime.

Tom bi se mjerom trebali smanjiti staklenički plinovi za desetke milijarda tona ekvivalenta ugljičnog dioksida, navodi Ministarstvo. (HINA)