Lov na blago u smeću

Kada se govori o održivosti razvioja neke zemlje, uglavnom se misli na cijenu rada. Međutim, mnogi nisu svjesni toga koliku ulogu pri tom igra cijena sirovina. Svake se godine u Njemačkoj prerađuje sirovina u vrijednosti 500 milijardi eura. U ukupnim troškovima proizvodnje u Njemačkoj na sirovine otpada 45 posto, dok primjerice udio plaća iznosi svega 18 posto.

Efikasno korištenje sirovina, tvrdi Katharina Reiche, parlamentarna tajnica u saveznom ministarstvu okoliša, je za Njemački apsolutna nužnost. "Bilo da se radi o zaštiti okoliša, o konkurentnosti na tržištu, o pitanju moći ili o održanju blagostanja - središnje pitanje 21. stoljeća će biti: tko će najinteligentnije i uz najefikasnije korištenje oskudnih i skupih sirovina uspjeti proizvoditi kvalitetno i konkurentno?" U toj utakmici, kaže Reiche, Njemačka bi rado pobijedila.

Smeće kao izvor sirovina

U postizanju tog cilja bi trebalo pomoći i ponovno iskorištavanje otpada - recikliranje. Kakva blaga se kriju u smeću, jasno je već kod mobitela. Procjenjuje se da samo u njemačkim domaćinstvima ima oko 100 milijuna mobilnih telefona, a jedna tona mobitelskih otpadaka sadrži 60 puta više zlata nego li tona zlatne rude. I svo to blago je do sada završavalo u sivom kontejneru, dakle - kućnom smeću.

Upravo tim potencijalom se bavi "Zakon o gospodarskom kružnom toku", koji je 1. lipnja stupio na snagu. Činjenica da se u nazivu zakona ne spominje pojam "otpad" nije slučajnost već u stvari program. Ubuduće bi riječ trebala biti, kao što je jasno izrekla tajnica Reiche, o hijerarhiji - sprječavanje proizvodnje otpada, ponovna upotreba rabljenih stvari, reciklaža te na kraju njegova primjena u druge svrhe - recimo energetska upotreba. "Temeljna ideja gospodarskog kružnog toka je što je moguće efikasnije prikupljanje i korištenje otpada kao novog resursa, kako bi na raspolaganju bila što veća količina sekundarnih sirovina."

Blago koje se isplati prikupljati

Recikliranje je već danas u Njemačkoj unosan posao. Jedan primjer je berlinska firma "Alba" - ona danas ima godišnji promet od približno 3,2 milijarde eura, devet tisuća zaposlenih u oko 200 podružnica, a aktivna je kako u Njemačkoj tako i u drugih dvanaest europskih zemalja, te u Aziji i SAD-u. Ukupno se u prometu industrije reciklaže otpada u Njemačkoj obrće 50 milijardi eura godišnje.

"Zelena ekonomija", prognozira Albin član uprave Eric Schweitzer, "će za deset godina imati u Njemačkoj veće značenje, od onog koje danas ima automobilska industrija. U prethodnoj smo godini reciklirali sedam milijuna tona sirovina te ih ponovno stavili industriji na raspolaganje, čime smo prištedjeli šest milijuna tona CO2, otprilike jedan posto ukupnih njemačkih emisija CO2", objašnjava Schweitzer. On uz to pojašnjava da je udio sekundarnih sirovina u ukupnoj količini sirovina koje su u Njemačkoj korištene 1995. godine iznosio svega dva do tri posto, dok je 2011. taj udio već porastao na trinaest posto. A kako procjenjuje Schweitzer, "taj će se trend nastaviti".

Privatno ili javno?

Od tog rasta svakako bi željele profitirati i općine, koje su u Njemačkoj odgovorne za zbrinjavanje kućnog otpada. Kako bi se spriječilo da privatni poduzetnici - koji s ambalažnim i plastičnim otpadom već rade dobar posao - sada pokupe i električni otpad, općine su tijekom postupka donošenja zakona lobirale u svoju korist, i bile uspješne. Sadašnje rješenje predviđa da privatni poduzetnici mogu doći u obzir samo u slučaju kada su u poslu prikupljanja otpada "znatno uspješniji" nego li općine.

To se naravno Ericu Schweitzeru baš i ne dopada, po njemu je upravo zbog te odredbe zakon u stvari "propuštena šansa". Svega šesnaest posto toga što završi u "sivim kontejnerima" je zaista smeće, dok su "44 posto toga su organske tvari, biomasa. Uz to je u pravilu 20 posto vrijednih materijala, kao što su metal, plastika, drvo i slično, a preostalih 20 posto su staklo i papir."

Prema Schweitzeru općine uopće nemaju interesa za recikliranjem kućnog otpada, zato što ga trebaju kao materijal za spalionice, koje u doba sve većeg recikliranja imaju sve manje posla.

Savezna vlada zna za ovaj sukob i trenutačno radi na novom zakonu. Kada od 2015. odvojeno prikupljanje biološkog, papirnatog, metalnog, plastičnog i staklenog otpada postane obavezno, trebalo bi biti uvedeno i prikupljanje ostalih iskoristivih materijala. Narančasti kontejneri zamijenit će tada žute kante ili vreće, u kojima se trenutačno prikuplja isključivo ambalažni otpad.