Legalizirana digitalizacija knjiga

Redovni korisnici knjižnica dobro poznaju problem: baš knjiga koju bi čovjek želio posuditi trenutno nije tu, drugog primjerka nema. Dosada je jedino rješenje bilo: čekati. Ponekad nekoliko dana, ponekad nekoliko tjedana. Za ljubitelje beletristike je to često velika gnjavaža. No još veći problem imaju studenti: za one kojima baš ta određena knjiga treba za njihov diplomski ili neki drugi rad to često predstavlja ozbiljan problem.

U posljednje vrijeme sve je više knjižnica širom Europe koje su ovaj problem počele rješavati na novi, kreativan način. Ili se knjige od samog početka nabavljaju u digitalnom obliku, ili se naknadno ranije nabavljene tiskane knjige digitaliziraju i korisnicima nude u elektronskom izdanju kao e-books. Na posebnim čitačima je potom moguće te knjige čitati na kompjuterskim zaslonima.

Pravna siva zona

To je vrlo praktično rješenje, ali s jednim problemom: uvijek iznova se postavlja pitanje zaštite autorskih prava knjiga u elektronskom izdanju. Na kraju krajeva knjižnice tu kopiraju autorske radove, a da prije toga nisu dobile suglasnost autora za tako nešto - i naravno da njemu ili njegovom izdavaču nisu za to bilo što platile.

Upravo zbog toga je bilo došlo i do spora između Tehničkog sveučilišta u Darmstadtu i izdavačke kuće Eugen Ulmer: izdavač se pobunio protiv toga što je sveučilišna knjižnica u Darmstadtu odlučila bez pitanja digitalizirati jedan udžbenik za noviju povijest. Umjesto toga je izdavač zahtijevao da knjižnica kod njega kupi digitalnu verziju knjige. No uprava Tehničkog sveučilišta je to odbila. No ne samo to: studentima je čak omogućeno da digitaliziranu verziju knjige tiskaju na svojim radnim kompjuterima, ili da ju u elektronskom obliku kopiraju na svoje usb-stikove.

To je izdavaču bilo previše pa je podnio tužbu njemačkom Saveznom sudu. A budući se tu radi o nekim graničnim pitanjima zaštite autorskih prava, njemački je sud predmet predao dalje Europskom sudu pravde (EuGH/ECJ) u Luksemburgu.

Digitalizacija može, tiskanje ne

I proteklog je tjedna (11.9.2014.) taj sud donio načelnu presudu: knjižnice smiju digitalizirati knjige iz svog fonda a da prije toga nisu za dozvolu pitale vlasnika autorskih prava - dakle autora ili izdavača. I u slučaju kada izdavači digitaliziranu verziju knjige nude kao e-book, knjižnice nisu dužne tu verziju kupiti već knjigu mogu same digitalizirati. Inače po mišljenju luksemburških sudaca one ne bi imale mogućnost "odgovoriti svojoj svrsi koja se sastoji u omogućavanju i poticanju istraživanja i studiranja". To je regulirano u posebnoj odredbi o izuzecima od opće odredbe Europske unije o zaštiti autorskih prava.

No u drugoj točki tužbe suci su dali za pravo izdavaču: knjižnice se moraju brinuti za to da elektronske knjige na terminalima za čitanje nije moguće niti tiskati niti kopirati na usb-stikove. Jer tu se onda više ne radi ni o kakvom izuzetku, već o normalnom umnožavanju nekog djela koje podliježe zaštiti autorskih prava. A to na kraju krajeva znači da se za svaki tiskani ili na usb-stiku pohranjeni primjerak neke knjige moraju plaćati tantijemi na ime autorskih prava.