Kružna ekonomija može biti loša stvar...

"Smanji, ponovno upotrijebi i recikliraj" - često se promiče kao rješenje za ekološku krizu. To su osnove kružne ekonomije. One se postavljaju nasuprot tzv. linearnog modela korištenja resursa, sažetog u slikoviti opis: "uzmi, napravi, iskoristi, odbaci". Iako to nikada potrošačima nije bio cilj, već je princip kojeg su uveli proizvođači s ciljem maskimizacije svojih profita, bez obzira na bilo kakve posljedice. U klimatskoj krizi, koju živimo, sada je cilj zadržati materijale u opticaju što dulje.

Najnovije istraživanje koje je analiziralo tržište tekstila i odjeće - recikliranje naspram proizvodnje iz novih sirovina, pokazuje, da niti ovaj "pustite nas, regulirat ćemo se sami" princip prema tržištu i korporacijama ne funkcionira. Naime, prema istraživanju objavljenom u kolovozu ove godine, tržište je ponovno našlo način da izigra ekološke mjere. Autori studije Erez Yerushalmi i Krishnendu Saha pokazali su u svom detaljnom radu da "svijet i dalje troši rekordne količine resursa - više od 100 milijardi tona sirovina godišnje, od čega veći dio završi kao otpad".

Entuzijazam za "cirkularnost" zasad nije zaustavio pretjeranu potrošnju; dapače, upotreba recikliranih (sekundarnih) materijala opada, dok se oslanjanje na nove, primarne sirovine povećava. Ova neugodna istina navodi na pitanje: zašto, unatoč širokoj podršci ideji kružne ekonomije, još uvijek nemamo značajnijeg napretka prema njezinoj realizaciji?

Dvije krajnosti i ključne prepreke

Stručnjaci ističu da je razumijevanje kružne ekonomije zapelo između dva ekstrema razmišljanja. S jedne strane je nemoguća vizija - uvjerenje da će inovacije omogućiti da eliminiramo otpad i obnovimo ekosustave, uz nastavak gospodarskog rasta te da to neće imati nikakve posljedice po tržišni princip maksimalne proizvodnje, bez obzira na realnu potražnju.

S druge strane vlada paralizirajući pesimizam - fokus na prepreke (visoki troškovi, otpor potrošača, manjak političke volje, manjak kompromisa u korporacijama koje najviše zagađju, manjak penalizacija za takvo ponašanje, itd) zbog kojih se zaključuje da je značajna promjena neostvariva.

Tri razloga zašto cirkularna ekonomija ne funkcionira

Istraživanje identificira tri glavna razloga zašto prijelaz na kružne prakse zapinje, autori naime smatraju da je:

1. Previše priče, premalo djela: Jednostavno je deklarativno podržavati kružnu ekonomiju, no teško ju je provesti u praksi. Mnogi potrošači vole tu ideju, ali rijetko bitno mijenjaju svoje navike kupovine i potrošnje. Drugim riječima, ostajemo na riječima dok fundamentalne promjene ponašanja izostaju.

2. Nedostatak sistemske podrške: Čak i kad su građani spremni sudjelovati, infrastruktura i podrška industrije često nisu dovoljno razvijene. Naše pitanje je zašto autori ovdje vide potrošače kao uzrok problema, a ne proizvođače? Zašto se uporno apelira na promjenu stilova, umjesto da se nametnu makar prijelazni ekološki zakoni svim industrijama?

Umjesto toga, uvode se kante za recikliranje odjeće, ili modni brendovi prikupljaju staru odjeću za recikliranje koja ostaje zapravo ne reciklirana, jer se zapravo ne zna točan sastav tkanina, a standardizirane oznake tekstila, vjerovali ili ne, nakon toliko tisućljeća što nosimo odjeću i dalje ne postoje. Kompanije, tj. proizvođači ne ulažu u rješavanje ovih problema jer u tome nemaju profita, a zakonodavci ih nisu prisilili na strože standarde.

2. Habanje ili fizička ograničenja materijala: Na kraju, tu su i nepobitni zakoni fizike. Ideal kružne ekonomije pretpostavlja da se materijali mogu beskonačno ponovno koristiti bez degradacije, no stvarnost je drukčija. Materijali prirodno propadaju tijekom vremena - primjerice, recikliranjem i tzv. "upcyclingom" (pretvaranjem otpada u nove proizvode) često se dobivaju materijali niže kvalitete. Drugim riječima, nemoguće je potpuno izbjeći trošenje materijala; možemo ga samo usporiti, ali ne i eliminirati.

Na kraju, rasprava o kružnoj ekonomiji otvara i pitanje dubljeg sukoba: možemo li postići istinsku održivost unutar ekonomskog sustava koji po defaultu traži stalni rast? Neki stručnjaci ističu da će, ako ne preispitamo koncept beskonačnog rasta BDP-a i konzumerizma, svaka dobit od učinkovitosti biti pojedena od porasta potrošnje.

Potrebno je više od kozmetičkih mjera

U akademskim krugovima već se dekadama govori o konceptu "odrasta" - dobrovoljnom smanjenju proizvodnje i potrošnje - kao mogućem putu ka usklađivanju ekonomije s granicama planeta. Iako navodno kontroverzna, ta ideja postavlja nužno pitanje: mogu li moda i ostale industrije postati održive ako nastavimo stalno težiti prodati više proizvoda?

Znanstvenici poručuju da je mjerenje i razumijevanje efekata kružnih inicijativa ključno kako bi politike dale rezultate. Potrošači i vlade morat će zahtijevati transparentnost i odgovornost - da se iza etikete "održivo" doista krije smanjenje ukupnog utjecaja na okoliš, a ne zeleno ispiranje savjesti.

Zaključno, kružna ekonomija i održiva moda imaju potencijal biti dio rješenja klimatske i ekološke krize, ali samo ako se primjenjuju dosljedno i uz širu transformaciju sustava. Kozmetičke promjene poput zamjene jednokratnih proizvoda višekratnima (poput boca za vodu) dobro su početni koraci, ali prava promjena zahtijeva više od simboličnih poteza.

Kružnost nije savršenstvo, već stalni napredak - uz manje priče, a više djelovanja. Ako nastavimo po starom i oslonimo se samo na tehnološka rješenja bez promjene potrošačke kulture i ekonomskih poticaja, riskiramo da se dobre namjere izrode u još veće opterećenje za planet. No, uz sustavnu podršku, pametne politike i osviještene građane, kružna ekonomija bi ipak mogla ispuniti svoje obećanje - manje otpada, manji pritisak na okoliš i održiviju budućnost za sve, zaključuju autori.