Krah Algoritma: propast ili prilika za bolje knjige?

Krah Algoritma ne predstavlja samo propast najvećeg hrvatskog izdavača i knjižarskog lanca, nego i cijelog izdavačkog sustava. U tom sustavu pravila igre diktirali su najveći izdavači: oni su bili i najveći trgovci, ali i najveći dužnici. Ako kolapsu Algoritma koji je držao 40 posto knjižarskog tržišta, pribrojimo i probleme u kojima se zatekao knjižarski lanac Tisak Media koji je u vlasništvu Agrokora, Hrvatska u samo nekoliko dana ostaje bez 60 posto infrastrukture za prodaju knjiga.

"Posljedice kolapsa osjetit će svi u lancu: knjižari, nakladnici, pisci, urednici. Proračun Ministarstva kulture iznosi svega 0,49 posto ukupnog proračuna, od čega na otkup knjiga za knjižnice, potpore nakladnicima, autorima i za književne manifestacije otpada svega oko četiri posto ili 25 promila ukupnog proračuna", objašnjava za DW Kruno Lokotar, poznati hrvatski urednik i publicist koji je bio i urednik u Algoritmu.

Tektonski poremećaj

On jedan od ključnih problema vidi u činjenici što najveće knjižarske lance u Hrvatskoj - VBZ, Profil, Algoritam, Školska knjiga - drže nakladnici. "To u praksi znači da će većinu polica knjižara zauzimati knjige tih nakladnika. Knjige malih izdavača, koje su ujedno i najbolji i najpotrebniji izdavači u nekoj kulturi, biti će smještene na periferiji knjižare, tamo gdje ih ni prodavač/ica neće znati pronaći. Količina znanja, novaca i truda koja malim izdavačima treba da prevedu i objave zahtjevnija djela humanističkog područja daleko nadmašuje trud i znanje koje u svoje knjige ulažu izdavači koji idu za masovnim ukusom", objašnjava Grozdanov.Urednik riječkog Ex Librisa Zoran Grozdanov također smatra da se dosadašnji sustav raspada i da će propast Algoritma prouzročiti "tektonski poremećaj" u nakladništvu. No on je uvjeren da se takav sustav trebao raspasti: "To će omogućiti izgradnju novog sustava na puno pametnijim temeljima", nada se Grozdanov.

Na primjer, njegova nakladnička kuća već godinama ne šalje knjige u velike knjižarske lance i to iz više razloga. "Ponajprije jer vam nikada ne plate. Zatim i zato što vam nakon nekoliko mjeseci vrate knjige 'jer se ne prodaju', a ni sami ne znaju kako ih prodati", žali se Grozdanov. Zato i ovu kataklizmu dosadašnjeg sustava, doduše s grčem na licu ipak i pozdravlja.

Na isti problem ukazuje i Lokotar. "Knjižarski lanci oslonjeni o nakladnike uglavnom su bili prodajni saloni njihovih knjiga. Knjige ostalih izdavača služile su kao alibi, što je, kao i povlačenje udžbenika iz distribucije preko knjižara, dramatično smanjilo knjižarski promet. Diktatura poslovnih uvjeta koje su veliki nakladnici i istodobno knjižari nametnuli svojim dobavljačima, premda nema uporišta u zakonima, tolerirana je. Nije slučajno u SAD-u još 1930-ih godina zakonom onemogućeno producentima da budu i vlasnici kino mreže", upozorava Lokotar.

Preskupe knjige

Navodi da su iskustva drugih zemalja malih jezika pokazala da se tome može doskočiti samo "odrješitom politikom subvencija i raznih poticajnih mjera", upozorava Lokotar. Jer "kultura košta, ali se u konačnici itekako isplati. Ulaganje u kulturu teško se vidi, ali se zato neulaganje, u smislu barbarizacije društva, itekako vidi". Sustavu državnih potpora, međutim, mnogi zamjeraju da je uljuljkao nakladnike i zamrznuo cijene knjiga, od čega autori dobivaju samo mrvice.Ovaj urednik upozorava i na globalni kontekst ovog problema: knjiga se našla u konkurenciji s drugim medijima koji preko interneta zauzimaju vrijeme predviđeno za kulturu. Izdavaštvo nudi nikad veći broj naslova s nikada manjim nakladama i sporijim obrtom kapitala. "Knjižarska mreža posvuda je pogođena, a sve više kupaca naručuje knjige izravno od izdavača ili distributera preko interneta", dodaje Lokotar. Hrvatska je, prema njegovim riječima, kao malo tržište u posebno nepovoljnom položaju, a tržišta na koja bi mogla pretendirati - Srbija i BiH, ekonomski su još slabija pa su hrvatske knjige, čak i da postoji organizirana izvozna distribucija, preskupe. 

Za autora - ništa ne ostaje

Je li točno da od 70 kuna koliko knjiga košta u knjižari autor dobije samo pet kuna? "Nije, jer autor često ne dobije ništa. Kad pokrijete 'nužne' troškove tiska, dizajna, lekture ili čega sve ne, naprosto nemate novac za autora. Ako imate, platite ga par tisuća kuna za njegov rad od godinu ili više dana. Inače, pet kuna na 70 kuna pristojan je postotak za autora, pod pretpostavkom da se proda par tisuća primjeraka. Autori i u uređenijim i bogatijim državama dobivaju između osam i deset posto od maloprodajne cijene knjige, osim ako nisu zvijezde", otkriva Grozdanov.

Isto tako, Hrvatska i njeni čitatelji jednostavno ne mogu bez državnih potpora. Bez njih, kaže, knjiga bi koštala 500 do 600 kuna, a ne već ionako priličnih 180 kuna (oko 25 eura). U takvom sustavu, uvjeren je, opstao bi jedino šund i "zatupljujuće izdavaštvo". A on zapravo pogoduje mnogima: političarima, jer ljudi ne čitaju ništa kritičkoga pa onda niti ne razmišljaju, ali  i 'velikim' izdavačima kojima su takvi romančići na pedesetak nijansi sive najbolji posao i donose najveću zaradu.

Kakve građane hoće država?

"Sustav državnih potpora mora funkcionirati bez obzira na to što misle neke neoliberalne glave koje bi kulturu i umjetnost stavile na tržište pa neka se knjiga snalazi", ocjenjuje Grozdanov. On problem vidi u činjenici što kod nas nema kriterija koji određuju koje knjige dobivaju potpore i zašto: "Najčešće su tu politički i svjetonazorski kriteriji, a ne kriterij kvalitete i stvarne potrebe".

Ministarstvo kulture, prema njegovim riječima, trebalo bi odlučiti kakvu državu želi i kakvu kulturu želi. Onda bi po tim parametrima odlučivati koje su to knjige koje jedno društvo treba koje se barem želi prema inozemstvu prikazati kao otvoreno, pluralno i liberalno-demokratsko. A onda treba i podržavati takvu literaturu, posebno onu koja je važna za kulturnu higijenu nacije, a nije profitabilna.

U Hrvatskoj je, zaključuje Grozdanov, jedino Hasanbegović donio strategiju kakvu kulturu želi pa je s tim u skladu "financijski podržavao neoustaške uratke te je postavio vijeće za nakladništvo i za stipendije vodeći se nacionalnim pravovjerjem. "Eto, to je strategija i to je princip. I čini mi se da je to jedini princip koji smo imali posljednjih nekoliko godina pa procijenite na što to naliči", smatra Grozdanov.