Kontroverzni filmovi Ulricha Seidla u kinu Tuškanac

Zagrebačko kino Tuškanac u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom i Zagreb film festivalom donosi najveću hrvatsku retrospektivu kontroverznog austrijskog redatelja i scenarista Ulricha Seidla. Od 3. do 10. listopada publika tako ima jedinstvenu priliku pogledati čak šesnaest dokumentarnih i igranih filmova ovog nesvakidašnjeg filmaša jedinstvena stila i izričaja kojega je veliki Werner Herzog uvrstio među deset svojih najomiljenijih svjetskih redatelja. 

Ulrich Seidl kontroverzan je i međunarodno nagrađivani i priznat austrijski filmaš čije se filmove često opisuje provokativnim, subverzivnim i uznemirujućim. Međutim, posrijedi je neukalupljeni filmaš koji u svojim filmovima ide protiv uvriježenih konvencija, te briše granice između dokumentarnog i igranog filma, a u dobroj mjeri i između činjenica i fikcije, pa je tako za njegovo stvaralaštvo - koje odlikuje specifičan i vizualno dojmljiv filmski jezik te formalno hladan i distanciran prikaz - skovan izraz 'inscenirana stvarnost'. 

Seidla se, uz Michaela Hanekea, može smatrati i predvodnikom u inteligentnom, promišljenom i prilično beskompromisnom bavljenju pojedinačnim, obiteljskim i društvenim mrakom svojih sunarodnjaka. Naime, kao redatelj, Seidl je autor koji se u svim segmentima svog djelovanja kontinuirano i ustrajno bavi tamnim naličjem privatnih života Austrijanaca kao i austrijskog društva u cjelini, koji tematizira ono i u doslovnom i u metaforičkom smislu „podrumsko", odnosno dijelom na pojedinačnim razinama, a dominantno na široj društvenoj razini skriveno, podsvjesno i potisnuo. 

U Seidlovim filmovima važna uloga pripada 'estetici ružnoće', a iako se on bavi temama kojima se u javnom životu u pravilu lijepi etiketa tabua i koje gledateljima otvaraju prozore u čudne, bizarne i mračne svjetove, u suštini tome ipak nije uvijek tako. Naime, svjetovi koje nam Seidl prikazuje su ponekad svjetovi ljudi oko nas, a budući da je priznanje toga katkada teško, zahtjevno i nelagodno, redateljeve filmove se ponekad i zabranjuje, od njih se okreće glava, a njega se časti pridjevima kontroverznog filmaša, provokatora i čudaka. 

Kao filmaš koji se i kad snima fikcijske priče intenzivno oslanja na dokumentaristički prosede, i u čijim se filmovima stvarnost i fikcija čvrsto prepleću i impregniraju u tolikoj mjeri da je ono fikcijsko u pravilu teško razlučiti od dokumentarnog, Seidl se pridržava stalnih izvedbenih obrazaca koji zaokružuju i upotpunjuju njegov autorski habitus. Pored naglašeno realističnog predočavanja fikcije i u cjelini impresivnog izvedbenog minimalizma, tu je karakteristična uporaba statične kamere koja distanciranim i prividno nezainteresiranim pogledom opisuje zbivanja u kadru.

Na neki način, Seidlovi se filmovi mogu doimati kao pretjerano priređeni i reducirani dokumentarci koji unatoč očitoj realističnosti ostavljaju dojam artificijelnosti, ili pak kao na isti način reducirana filmska fikcija u kojoj su naslućivano bogati fikcijski svjetovi u kadrovima svedeni samo na ono što je autoru jedino važno. Međutim, granice između fikcijskog i faktičnog u njegovim su filmovima izuzetno tanke i teško razlučive, u tolikoj mjeri da je većinom nemoguće reći gdje prestaje dokumentarizam a počinje fikcija, i obrnuto. 

Ovu jedinstvenu retrospektivu realiziranu u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom i Zagreb film festivalom otvara Seidlov najnoviji film Rimini (2022) koji uskoro kreće u distribuciju diljem Hrvatske. U sklopu retrospektive zagrebačka publika ima sjajnu priliku pogledati čuvene rane dokumentarce kojima je stekao svjetsku slavu: Dobre vijesti: O kolporterima, mrtvim psima i drugim Bečanima (1990), Treba računati s gubitkom (1992), Posljednji muškarci (1994), Životinjska ljubav (1995), Slike s izložbe (1996), Prisni prijatelj (1997), Zabava bez granica (1998).

Također, na programu će se naći i Seidlov igrani prvijenac Pasji dani (2001), nagrađen Srebrnim lavom i Velikom specijalnom nagradom žirija u Veneciji, Isuse, ti znaš (2003), dokumentarac nagrađen na festivalu u Karlovym Varyma, Uvoz, Izvoz (2007), dokudrama prikazana u Cannesu, čuvena 'rajska trilogija' Raj: Ljubav (2012), Raj: Vjera (2012), Raj: Ufanje (2013), iz koje su sva tri filma premijerno prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, Berlinu i Veneciji, te uznemirujući dokumentarci novijega datuma U podrumu (2014) i Safari (2016).