Kineski patriotski hackeri

Internetska špijunaža je posljednjih tjedana jedna od svjetskih tema broj 1. Razlog tomu su otkrivanja tajnih programa američkih i britanskih tajnih službi koje su masovno špijunirale "cyberspace" ne samo neprijateljskih zemalja nego i bliskih suradnika. Ova otkrića, koja je na svjetlo dana iznio Edward Snowden, trenutno najtraženiji bjegunac na svijetu, poslužila i službenom Pekingu da upere prstom u druge i prebaci se u ulogu žrtve međunarodnog špijuniranja.

No, Kina je raj za hackere sve vrste koji često djeluju u sivoj zoni između kriminala i patriotizma. Pritom špijunaža nije koncentrirana samo na specijalne vojne projekte nego je široko rasprostranjena. Sigurnost na Internetu je pojam kojem se u Kini ne pridaje previše pozornosti.

Online škola hackiranja

Tako tvrtka „Huameng Hacker Imperium" u svojoj reklami na internetu obećava da može svakog naučiti kako da probiti lozinku i programirati računarske viruse. Za samo 80 eura možete proći kroz onilne-obuku. Ali među hackerima ovi tečajevi i nisu baš na cijeni. „To su početničke gluposti", kaže hacker koji sebe naziva u stilu Kung Fu heroja - Gu Du Ći Bai: „Danas ima mnogo prevaranata koji sebe nazivaju hackerima. Ima mnogo reklama na internetu, ali svi žele samo novac. Oni zapravo ne znaju što je to zapravo 'hacking'."

Gu Du 20 je godina star i tipičan je predstavnik svoje "branše". Prekinuo je školovanje i sve što je naučio o računarima, naučio je sam. On je jedan od malobrojnih koji su spremni govoriti o svom poslu: „U početku sam hackirao kineske internetske stranice. Bio sam mlad i htio sam zaraditi. Danas se koncentriram na stranice u inozemstvu- na kladionice u Maleziji, online igrice u Japanu... Neki poslodavci traže da promjenim neke postavke na tim stranicama."Za takve poslove Gu Du dobija najmanje 2.000 eura. Gornjih granica nema, kaže on. Njegovi podaci se ne mogu provjeriti, ali poznavaoci prilika smatraju da su uvjerljivi.

Nekada hackeri, danas stručnjaci za sigurnost

Jedan drugi hakerski veteran, „Orao Van", prezire tipove kao što je Gu Du: „Ti ljudi misle da ne moraju ništa riskirati nego samo cijeli dan sjediti ispred računara kako bi zaradili novac." „Orao Van" je „otac" crvenih hackera tzv. „Hongki". Oni iz patriotizma, a ne iz želje za zaradom, hackiraju računare i internetske stranice. Prije 15 godina bio je, kako kaže, „ljut na čitav svijet" i vođa grupe koja je blokirala internetske stranice američke vlade. Danas ima 42 godine i više nije ljut na inozemstvo. Radi kao stručnjak za sigurnost za jednu veliku tehnološku tvrtku. Zato i koristi pseudonim.

I drugi bivši hackeri rade danas za sigurnosne tvrtke, među čijim naručiocima je često i kineska država. Ali mnogi do dan danas hackiranje ne doživljavaju kao krivično djelo: „Među hackerima se informacije na internetu doživljavaju kao voda - kao nešto što je besplatno. Hackiranje je pri tom samo neobičan način da se do toga dođe. Pored toga postoji i kompjuterski kriminal. To je prava krađa ", zaključuje "Orao Van".

Ovakvi stavovi su vrlo rašireni u sceni. No u svakodnevici ove granice nestaju. Tako Gu Du jedan dan napada stranice Japanske vlade a drugi dan radi po nalogu kladioničarske mafije. Ni vlasti u Pekingu nisu očito na čisto kako postupati s tim piratima interneta. S jedne strane dozvoljavaju online tečajeve hackiranja i toleriraju djelatnosti "petriotskih hackera". S druge strane pak zabranjuju neke organizacije poput "Crvene armije hackera". No, koliko je ova zabrana ozbiljna govori činjenica da je, iako je zabrana izrečena prije tri godine, stranica još uvijek aktivna.