Kamp Idomeni i grčke političke igre

Još od 2014. ljudi iz Sirije, Afganistana, Iraka, Maroka i Pakistana prelaze grčko-makedonsku granicu kod Idomenija. Kako bi smanjila rijeku izbjeglica, makedonska vlada godinu dana kasnije odlučuje pojačati zaštitu svojih granica.

U Idomeniju je 2014. živjelo oko 130 ljudi. Danas, kada je granica zatvorena, Idomeni je najveći izbjeglički kamp u Europi. No čini se da sudbina ljudi u kampu ne zanima grčku državu. "Diskretna" nazočnost 70 policajaca i dva parkirana vozila Ministarstva zdravlja u kampu ne mijenjaju ovaj dojam.

Apstinencija države

Vlada to ne opovrgava, a tešku situaciju u kojoj se nalaze izbjeglice i slike iz Idomenija s kojima Grčka provocira čitav svijet ministar kulture Aristidis Mpaltas smatra da idu na "čast" Grčkoj. One pokazuju kako izbjeglice nisu pod pritiskom, kaže on i smatra kako je to sramota za zemlje koje su zatvorile svoje granice. Ministar migracija Janis Muzelas to ponavlja i kaže kako je to što država stoji po strani u slučaju Idomeniija "politička odluka". Time se Europa konstantno podsjeća na izbjegličko pitanje.

Osim toga, ovo negostoljubivo mjesto bi trebalo navesti izbjeglice da ga napuste i krenu u druge kampove. Ovaj bijedni scenarij već djeluje. Ministarstvo unutarnjih poslova je zabilježilo da je u kampu 12. ožujka boravilo 12.000 ljudi. Tri dana kasnije u kampu ih je bilo još samo 10.500. No, na licu mjesta stvara se sasvim drugačiji dojam. U srijedu su u kamp stalno pristizali novi ljudi, a autobusi nisu nikoga prevozili dalje.

Pomoć volontera

Pomoć u Idomeniju pružaju skoro bez izuzetka nevladine organizacije (NVO). Tu su doduše i UNICEF i 'Save the children' ali i grčka organizacija za pomoć izbjeglicama 'Praksis'. Katarina Goula od kolovoza 2015. vodi poslove u Idomeniju. 'Praksis' je u ime drugih organizacija preuzeo raspodjelu hrane. Dnevno se podijeli 20.000 sendviča koje donira 'Samaritan's Pursue'. A Jehovini svjedoci se brinu za 'duhovne potrebe' i dijele svoje brošure na arapskom te pozivaju muslimanske izbjeglice da im se pridruže.

Za zemaljske potrebe brine se još i inicijativa 'Oikopolis' iz Soluna. Glasnogovornica ove organizacije Dimitra kaže kako u Idomeniju radi 20 do 25 volontera. Oni izbjeglicama dijele pelene, mlijeko i mnoge druge stvari. Poziv donatorima koji je 'Oikopolis' uputio putem Facebooka je imao velikog odjeka, priča Dimitra. Tri kontejnera ovdje u Idomeniju i skladište u Solunu su prilično puni. Dimitra je ponosna i na kuhinju u kampu u kojoj se spremaju obroci za 4.000 ljudi. Jedinstveno je i to što kuhaju vrhunski kuhari. Jer, pozivu na doniranje odazvao se i 'Chefclub' iz sjeverne Grčke i od tada vrhunski kuhari kuhaju za izbjeglice.

Ne kuha se ni po kakvom planu, već prema tome čega trenutno ima, kaže Mpampis Kalogeridis. On je glavni kuhar u jednom hotelu na Tasosu koji je zatvoren preko zime. Bez obzira što je kuhinja smještena u kontejneru i što je usko, kuhanje u izbjegličkom kampu mu predstavlja zadovoljstvo. A najveće zadovoljstvo osjeća kada su svi zbrinuti i kada više nitko ne stoji u redu.

Odgovorni pomagači?

Pored nevladinih organizacija u Idomeni su stigle i stotine dobrovoljaca. Njihovi motiv su različiti. Većina njih želi konkretno pomoći. Među njima su i Artur, Fabian, Charly i Niklas koji su osnovali udrugu 'Signal of Solidarity'. Oni pomažu izbjeglicama u svom rodnom Bremenu, ali i svuda gdje je potrebno. Na Lesbosu i u Calaisu su sortirali darovanu odjeću, dijelili hranu ili podizali šatore. Nešto slično rade već tjedan dana i u Idomeniju. A gdje je neophodna pomoć saznaju preko švedske organizacije 'Lighthouse Relief' ili Facebooka.

Na ovaj način su saznali i da ljudi žele prijeći preko rijeke grčko-makedonsku granicu te da postoji opasnost od utapanja. Onda su kao i drugi dobrovoljci, kažu, stigli na spomenuto mjesto. Kada su shvatili da su ljudi odlučni i da će pod svaku cijenu prijeći rijeku, odlučili su pomoći a ne samo pasivno promatrati.

Artur, Charly, Fabian i Niklas nisu htjeli sudjelovati u špekulacijama da iza ovog marša izbjeglica navodno stoji jedna skupina politički motiviranih volontera. No tu mogućnost nisu mogli ni isključiti. A ako je to stvarno tako, onda je to neodgovorno i tako se pogrešnim tvrdnjama stavljaju na kocku životi ljudi, kažu sva četvorica. Ništa drugačije ne djeluju ni izjave poput one da bi se iz Makedonije moglo putovati dalje za Njemačku ili da će migranti koji ostanu u Grčkoj biti vraćeni u Tursku. To je stajalo na jednom letku koji je dan prije egzodusa iz kampa podijeljen izbjeglicama.