Kako životinje tuguju za mrtvima?

Britanski biolog Ian Redmond svjedočio je u afričkoj stepi ritualu slonova koji tuguju za uginulim članom svoje zajednice. Zabilježio je da "iz dana u dan dolaze u posjet preminulom i čuvaju stražu. Navečer hodaju oko osam kilometra do prvog izvora hrane, nakon čeka se ponovno vraćaju u stražu. Mjesecima nakon smrti sa sobom nose kljove preminuloga a ostale dijelove tijela ignoriraju."

Ritualima poput opisanog svjedočili su i drugi znanstvenici koji proučavaju ponašanje životinja i zaključili da se životinjski život ne svodi samo na parenje i pronalaženje hrane. Upravo suprotno, životinje su kompleksnije i osjećajnije nego što se dugo vremena mislilo.

Američki znanstvenici su nedavno objavili dosad najveće istraživanje o odnosu primata prema smrti. Studija se temeljila na trogodišnjem promatranju skupine pavijana u hladnim dijelovima Etiopije, a rezultati su se uspoređivali sa istovjetnim promatranjem čimpanza u toploj i ugodnoj Keniji. Uspostavilo se da stupanj tugovanja kod primata ovisi o lokaciji na kojoj se nalaze te individualnoj osjećajnosti.

Znanstvenici su se posebno fokusirali na neobičan kult mrtvih kojeg provode brojne pripadnice majmuna - danima sa sobom nose uginulo tijelo svog potomka sve dok se s vremenom u potpunosti ne raspadne. Postavlja se pitanje je li to jednostavno njihov način da se oproste od voljenog člana ili životinje zapravo nisu svjesne da nose beživotno tijelo. Novije istraživanje potvrđuje upravo prvu tezu, napisao je voditelj Jim Anderson u "American Journal of Primatology".

"Ukoliko im životne okolnosti to dopuštaju, majmuni uginule danima nose sa sobom. Kod čimpanza iz toplijih krajeva ritual može potrajati i po nekoliko tjedana dok pavijani iz hladnijih prostora za članovima tuguju svega nekoliko sati. Intenzitet tugovanja je pritom jednak, samo što se neke skupine mogu duže prepustiti osjećaju od drugih", tvrdi Anderson.

Majmuni utjehu traže među rodbinom i prijateljima. Znanstvenici su promatrali ženku pavijana koja je u napadu lavova ostala bez svojih bližnjih. "Njeno ponašanje je vrlo slično ljudskoj depresiji. Počela se oporavljati tek kada su počeli pristizati drugi majmuni koji su je tješili", objašnjava Anne Engh.