Kako se dobivaju različite boje vatrometa

Nema tog čovjeka koji ne uživa u vatrometu. Bilo da se radi o crvenim, plavim, zelenim, ljubičastim ili žutim bojama, vatromet je uvijek rezultat točno određene mješavine kemikalija i specifičnih procesa.

Unutar svake rakete ili pakovanja nalaze se još manji paketi sa specijalnim kemikalijama, uglavnom metalnim solima i oksidima, koji međusobno reagiraju i proizvode razne boje. Kad se zagriju, atomi svakog elementa u mješavini upijaju energiju zbog čega im se elektroni premještaju iz najnižih energetskih stanja u najviša. Prilikom pada elektrona iz visokih energetskih stanja u niža, višak energije emitira se u obliku svjetlosti. Svaki sastojak ispušta različitu količinu energije i upravo je ta energija ono što određuje boju ili valnu duljinu svjetlosti koja nastaje.

Na primjer, kad se zagrije natrijev nitrat, elektroni u natriju upijaju energiju i dolaze do takozvane 'točke maksimalne uzbuđenosti'. Kad im to uzbuđenje počne opadati dolazi do oslobađanja energije, oko 200 kilodžula po molekuli, odnosno oslobađa se energija žute svjetlosti, objašnjava na internetskim stranicama Sveučilišta Wisconsin-Madison profesor kemije Bassam Z. Shakhashiri.

Recept za plavu boju vatrometa uključuje specifičnu količinu spojeva bakrova klorida (CuCl2), dok crvenu dobivamo iz soli litija i stroncija. Baš kao i kod klasičnih boja, sekundarne boje s dobivaju miješanjem elemenata iz kojih dobivamo osnovne ili primarne boje. Tako mješavina bakra (plava) i stroncija (crvena) daje vatromet ljubičaste boje.