Kako bi svijet izgledao da se Zemlja vrti u suprotnom smjeru?

Milijardama godina Zemlja se vrti u istom smjeru kao i Sunce. No što bi se dogodilo da se odjednom počne vrtjeti u suprotnom smjeru?

Na to pitanje odgovorila je kompjuterska simulacija na ovogodišnjem okupljanju European Geosciences Union General Assembly u Austriji.

Evo nekih od zanimljivih posljedica Zemljine rotacije u suprotnom smjeru koje je pokazala: pustinje bi prekrile Sjevernu Ameriku i amazonske prašume u Južnoj, a u srednjoj Africi i na Srednjem istoku zazelenili bi se plodni krajolici. Zapadna Europa nestala bi pod snježnim pokrovom. Cijanobakterije koje proizvode kisik živjele bi na mjestima na kojima danas ne žive.

Zemlji je potrebno 24 sata da se okrene oko vlastite osi pri čemu se kreće brzinom od
1 670 km/h. Okreće se od zapada prema istoku, kao i svi ostali planeti Sunčevog sustava (uključujući i Sunce), osim Venere i Urana. Tijekom okretanja, na površini dolazi do morskih struja i atmosferskih promjena koje rezultiraju promjenama vremena.

Za potrebe ovog istraživanja - kako bi se proučavale klimatske promjene retrogradne vrtnje - stručnjaci su izradili digitalnu verziju Zemlje koja se vrti u suprotnome smjeru. Na taj način sačuvale su se sve topografske karakteristike, poput smještaja kopna i oceana, a omogućilo se proučavanje interakcije između topografskih elemenata i cirkulacije zračnih struja. Nova rotacija usmjerava morske i zračne struje u potpuno drugačijem smjeru, što mijenja klimatske uvjete na cijelome planetu.

Za simulaciju Zemlje u suprotnom smjeru koristio se model Max Planck Institute Earth System kako bi se promijenio smjer rotacije Sunca - a pritom i Zemlje - i obrnuo Coriolosov učinak, nevidljiva sila koja djeluje na svaki predmet u rotaciji. Tijekom takve rotacije znanstvenici su dobili mogućnost proučavanja novonastalih uvjeta i detaljno opisivanje promjena u radu koji se uskoro sprema na objavu.

Ukratko, otkrili su da bi Zemlja, da se vrti od istoka prema zapadu, bila puno zelenija. Površina svjetskih pustinja s 42 milijuna četvornih kilometara smanjila bi se na 31 milijun. Na polovici prostora na kojemu je sada pijesak rasla bi trava, a na drugoj polovici niklo bi drveće. Ali zato bi pustinje nastale tamo gdje ih nema, u Brazilu i Argentini te sjevernoj Kini.

Od ostalih promjena dogodile bi se one u smjeru vjetra i promjenama temperature - zapadne zone kontinenata postale bi hladnije, a istočne zone toplije. Zime bi i na sjeveroistoku Europe postale puno hladnije. Morske struje, umjesto zapadnih, grijale bi istočne dijelove kontinenata.
Sjevernoatlantska meridijanska obrtajuća struja, zaslužna za prenošenje bitnog udjela toplinske energije svijetom nestala bi, ali slična struja pojavila bi se u Tihom oceanu, koja bi toplinu nosila prema Rusiji.

Sve u svemu, svijet koji poznajemo u potpunosti bi se promijenio.