Josip Botteri Dini - o umjetnosti

Josip Botteri Dini, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, akademski je slikar i donedavni profesor na ALU u Splitu, autor fascinantnog djela, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, posebno se istakao sakralnim opusom.

Stvarnost umjetničkog djela.

-U ovom slučaju , govoriti ćemo o novoj stvarnosti-umjetničkom djelu.

Umjetnik je pozvan, jer je prihvatio poziv svojim originalnim djelom odgovoriti tom tajanstvenom zovu, kojeg je osjetio i besprekidno odgovara i odgovoriti novim djelima.

Sadržaj ili motiv djela važan je utoliko, koliko potiče umjetnika. Svaki umjetnik ima svoj osobni repertoar svojih djela. Repertoar djela doista je vlastiti izbor.

Ponekad se umjetnik najbolje osjeća u pejsažu, drugi umjetnik u interijeru. Nekome odgovara ili ga privlači čovjekov lik, portret, akt ili figuralna kompozicija, mrtva priroda.

S druge strane, u našim vremenima događa se apsolutna sloboda u kojoj su se dogodile i apstraktna umjetnost, pa zazim i konceptualna, laska i geometrijska apstrakcija, itd.

Da bi mogli rastumačiti mnoge pojave koje su se dogodile u ova zadnja tri stoljeća trebali bi ih poredati redom kako su tekle i proizlazile jedna iz druge ili ponekada usporedno jedna uz drugu. Znanje o tim pojavama i fenmenima je opće poznato i nema potrebe govoriti o tome. Tom se temom bavi povijest umjetnosti.

Znajući sve o tim promjenama i novostima, umjetniku ostaje zadatak da pred svojim klavirom ili platnom, papirom ili glinom potraži u sebi do sada neiskazanu sliku, kip, crtež, melodiju, zgradu, riječ, misao; da toj ideji pronađe u sebi oblik, daruje joj, njoj prikladan po svojem doživljaju izvoran život i osigura tom umjetničkom djelu život dostojan života umjetnine.

Kako vidite budući razvoj umjetnosti?

-Želim da počnemo vraćati dugove umjetničke ljepote, koje su generacijama bile uskraćene kroz više od sedamdeset godina.

Svjestan sam da sve ovo lakše reći nego opisati kako bi taj povratak ili obrat u umjetnosti trebao izgledati.

Moramo znati da razgovor o strahovitim posljedicama zastoja u razvoju umjetnosti, do kojeg je došlo iz raznih izvora moći, od sveučilišta, galerija i muzeja,specijaliziranih medija i utjecajnih pojedinaca,intelektualaca i iza svega i mračnih tajnovitih sila koje preko izabranih osoba iz svijeta kulture i različitih sredstava priopćavanja onemogućuju razvoj i stvaranje novih čudesnih tijekova umjetnosti.

Pozvani smo ostvariti novi preporod u umjetnosti.

-Cvrčci neumorno cvrče u mojem dvorištu,podno Marjana. Vladimir Nazor je zauvijek opisao u Božju

glazbu u svojem Podnevnom ditirambu. I tako nas obvezao poštovanju čudesa,koja nam u svako doba dozivlju u svijest Stvoritelja.Ako kome pripada svaka čast,pohvala i slava,onda je to vječnom nepokretnom pokretaču.

Recite mi,po Vama kakva je recepcija hrvatske umjetnosti u Hrvatskoj ali i vani?

-Jednom su pitali Tartagliu,zašto ne izlažete u Europi?On je odgovorio,ako je to Europi zanimljivo neka dođe gledati ovamo.Recepcija hrvatske umjetnosti u Europi ovisi o nama.Hrvatska još uvijek nije svjesna da je kulturna činjenica.Hrvatska mora napraviti svoj indeks i svoje prioritete,svoje rang liste,vrlo poštene i specifične po segmentima kulture,dogovoriti se i artikulirati informaciju o hrvatskoj kulturi onoj baštinjenoj i ovoj živoj u kojoj sudjelujemo i tada je uputiti svijetu modernim sredstvima komunikacija.U memoriji i pažnji svijeta ima mjesta uza svaku kulturnu vrijednost i informaciju.Nažalost postoje otpori koji su često političke naravi,često se namjerno podcjenjivačk,često se i sami nedovoljno nismo založili pa je informacija o hrvatskoj kulturi još uvijek na čekanju.Čini nam se kao da su drugi zauzeli naše mjesto,u našem odsustvu,drugi su se samo nedopustivo raširili.Na nama je da potražimo i artefaktima dokažemo našu kulturnu razinu..

Umjetnik živi u svom svijetu.

-Umjetnik živi u svojem svijetu ideja. Umjetnička imaginacija je instrument, poput seizmografa koji bilježi crta krivulje koje registriraju trešnju zemlje. Umjetnik sam osluškuje te tajnovite duhovne silnice i prenosi ih bilježenjem na platnu ili u glini ili gravuri ili druge umjetničke tragove, u sve vrste umjetnosti.

Ti tragovi koje umjetnik ostavlja u umjetnosti, putopisi su duhovnosti i osjećajnosti, u kojima se događa umjetnički i duhovni svijet, u kojemu slutnje i viđenja, koja umjetnik umjetničkim sredstvima prevodi osobni doživljaj teme svojega djela. Ne mora nužno biti jasnog sadržaja i značenja,umjetničkog djela može biti i apstraktan, pa čak i l art pour lartistički.

Nikada ne smijemo zaboraviti da u umjetnosti sloboda nije samo deklarativna. Sloboda je najodlučniji pojam u stvaranju umjetnosti. Nikada u umjetnosti nikome umjetnik ne bi trebao ništa dugovati. Jer, umjetnik se rađa a i velikim besprekidnim radom se postaje. Bilo bi lijepo da umjetnik ostane jednostavan i ponizan jer sve što možemo nije od naše volje.

U duhu umjetnika, u njegovoj mašti, traje neprekidni stvaralački titraj. Slike se natječu, jedna za drugom kako bi zadobile prvenstvo nastupa i uprizorenja. Ta lijepa hrvatska riječ uprizorenje čini mi se veoma prikladna jer ostavlja svu spontanost i slobodu stvaranja i sve utjecaje i znanja i iskustva umjetniku da mu posluže u ostvarenju njegovog novog djela. Tom novom djelu umjetnik besprekidno teži i nastoji ga ostvariti i nemiran je dok ga ne ostvari. Takvo stanje duhovne napetosti možemo nazivati kreativnim nemirom.

Može li umjetnik ne biti umjetnikom?Može, ako osjeti da ga poziv zamara i da mu ponestaju ideje. Poznat je pojam"pjesničke smrti", koja se događa umjetnicima. I ne treba analizirati dalje razloge. To je duboko osobno, najintimnije pitanje.

U kršćanstvu je poznat Zaziv Duhu Svetomu, a glasi"Od nemara za nadahnuća Tvoja , Gospodine, oslobodi nas!" Mogu kazati da je ovaj zaziv moj moto i uzdah, također.

Kažu za našeg najvećeg umjetnika Ivana Meštrovića kako, kada ga je neki novinar intervjuirao, Majstor, Meštar, kako su zvali, nije ostavljao svoj kiparski alat i odgovarao je klešući na upite novinara.

Dar umjetničke moći.

-Ali zahvaljujući Stvoritelju na daru umjetničke moći, idemo s nadom i vjerom prema istini i ljepoti, prema novom umjetničkom djelu. Ne težim dokazati neku posebnu moć, ali ipak mogu kazati kako želim, poput lijepog sna ostvarenje nove, skladne i snažne slike. Može biti ona tiha i mirna, i mirna i sjetna, ma čak i tmurna ali neka je živa, neka bude slika, moja slika!

Što je to"lijepo po sebi?" Što se nužno sviđa, bez usporedbe s nečim drugim i bez želje za posjedovanjem!,kako je to definirao Imanuel Kant. To je ono lijepo, zanosno lijepo što nastaje iskreno iz čistog doživljaja i viđenja umjetnika.

Možda su zapreke za ostvarenje lijepog po sebi, uvjeti koji sugeriraju naručitelji. Umjetnika napast vreba od njegove vlastite slike. Umjetnik ne bi trebao robovati niti vlastitom načinu rada, kako ne bi poflegao klišeu prepoznatljivosti svoga opusa.

Umjetnik se mora čuvati uhodanog postupka stvaranja. Smrt invencije vreba iz uhodanosti procesa stvaranja. Ponavljanje načina rada onemogućava očekivanu novost umjetničkog djela. Novost jest jedna od središnjih kvaliteta umjetničkog.