Jesmo li sigurni?

Kamo ide SAD? To pitanje muči europske političari koji ovih dana posjećuju Washington - više od bilo kojeg drugog pitanja. To vrijedi i za saveznu ministricu obrane Ursulu von der Leyen, koja se u Pentagonu sastala s američkim kolegom Jamesom Mattisom. Nakon izbora Donalda Trumpa njih dvoje nije htjelo povećati politički jaz između Europe i SAD-a, naglasili su obostrane sličnosti oko sigurnosno-političkih pitanja: značaj NATO-a borba protiv terora, odnos prema Rusiji, Cybersecurity.

Ipak ni Mattis se ne može otvoreno suprotstaviti svom predsjedniku kad on kaže da je NATO „zastario", a onda opet da je Savez „važan", ili kad on ne želi dozvoliti ljudima iz muslimanskih država da uđu u Sjedinjene Države. Šef je uvijek u pravu. I u ovoj vladi.

Ciljani rivalitet

U Trumpovom kabinetu konkuriraju dva suprotstavljena pola. Na jednoj strani su Mattis i novi šef diplomacije Tillerson: oni žele nastaviti dosadašnju politiku SAD-a. Na drugoj strani su oni koji planiraju radikalni zaokret: glavni savjetnik predsjednika Steve Bannon i savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn zahtijevaju bolji odnos prema Rusiji, kako bi se zajedničkim snagama pobijedilo takozvanu „Islamsku državu".

Radi se o ciljanom, željenom rivalitetu. On Trumpu pruža veći prostor za donošenje odluka. Ali na taj način kolege u kabinetu, ali i europski saveznici ne znaju što on doista smjera. Predsjednik si sve opcije drži otvorenima.

Više novca za obranu

Savezna si vlada mora postaviti i pitanje može li se osloniti na sigurnosna jamstva predsjednika koji danas kaže jedno, a sutra nešto drugo. Što ako Trump u borbi protiv islamista doista u šefu Kremlja vidi partnera? Novi čovjek u Bijeloj kući razmišlja pragmatično, slijedi američke interese u svijetu koji se brzo mijenja.Usput on na taj način vrši pritisak na saveznike da troše više novca za vlastitu obranu. To SAD od Europljana zahtijeva već godinama, s ograničenim uspjehom. Trump s pravom očekuje jači angažman saveznika. Zašto bi američki porezni obveznici na duži rok snosili 72% NATO-ovih troškova, a svi Europljani zajedno ostali sitniš? Ni Njemačka, svjetski prvak u izvozu, nema uvjerljiv odgovor na to pitanje.

Njemačka i Europljani bi trebali napraviti to isto i staviti europske interese u centar svoje politike. A to znači: više novca za obranu.

Pokazati snagu

U svakom slučaju to zahtijeva još tješnju suradnju unutar EU-a. Bez obzira kako se odlučio predsjednik Trump, za ili protiv NATO-a: Njemačka i Europa bi bili u boljoj poziciji, zahvaljujući većoj obrambeno-političkoj snazi. Snaga - to je jezik koji i Trump razumije i poštuje.

Jača Europa bi na koncu impresionirala i Moskvu. Do sada Putin Europljane shvaća ozbiljno samo oko ekonomskih pitanja. Kad se radi o globalnim sigurnosnim pitanjima, on odmah bira broj Bijele kuće.

Ako NATO želi opstati i biti i dalje relevantan, onda i Berlin mora biti spreman za to i platiti. I Berlin ali i drugi Europljani.