Izložba Kristine Rismonda u Galeriji Ulupuh

Kristina Rismondo rođena je 1966. u Zagrebu. Diplomirala je 1995. na nastavničkom smjeru Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ivice Šiška, specijaliziravši se za grafiku. U svom radu kombinira tehnike kao što su crtanje, otiskivanje, slikanje i šivanje. Do sada je izlagala na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Članica je ULUPUH-a, Sekcije za tekstilno stvaralaštvo od 2020. godine.

Kako se ističe u najavi, stvaralaštvo Kristine Rismondo izvore nalazi u domeni grafike. Prelaskom u tehniku linoreza, njezini su se crteži do izvjesne mjere promijenili, pritom zadržavši ne samo karakteristični autoričin crtački duktus, nego i motivsko sidro u vidu mitoloških figura, zapravo hibrida nastalih pod utjecajem antičke i srednjovjekovne imaginacije.

"Izlazeći iz strogosti grafičarskog zanata Kristina je postavila temelje za drugi korak, a taj se dogodio u trenutku kad je grafičke matrice prvi puta otisnula na tkanini. Odatle je uslijedio i realni razvoj kreativnog paradoksa, s obzirom da je upravo u kvaliteti podloge autorica prepoznala mogućnost iskoraka grafike u treću dimenziju", ističe u predgovoru kataloga Vladimir Rismondo.

Tako je nastao ciklus "Totema", izložen prije nešto više od godine dana u Novoj Gradišci, a radilo se o jastučastim, vertikalno usmjerenim i kompozitnim grafičkim objektima koji su se inicijalno vješali o zid, te su (poput tradicionalne grafike) mogli biti promatrani samo s jedne strane.

"Totemi" su pritom bili obilježeni motivima Kristinine osobne mitologije, pri čemu je tehnologija šivanja omogućila sljedeći korak - "Totemi" su se počeli preobražavati bočnim nadodavanjem šivanih elemenata pri čemu se promijenila i njihova početna motivska priroda.

Tako je nastao ornamentalizirani ciklus "Oltara" unutar kojega je autorica naslutila mogućnost da se šivani objekt jednako obrađuje s prednje i stražnje strane, te da kao takav više ne počiva na zidu. Konačno, posljednji korak u razvoju paradoksa dogodio se posljednjih mjeseci, jer je autorica konačno razbila svoje grafičkim zanatom uvjetovano razumijevanje površine djela: šivani elementi su se umnožili, linearno stanjili i međusobno prepleli, te su na taj način nastali mrežoliki objekti nazvani "Hvatači".

Na njima se grafički motivi pojavljuju tek sporadično, kao daleke reminiscencije porijekla izrađevine, a praznine postaju konstitutivni elementi forme koja se jednako može promatrati sprijeda i straga.

Izložba se može pogledati do 13. srpnja.