Huanito Luksetić - I ja imam pravo na život, 3. dio

3. Pogoršanje simptoma

Počeli su mi se pojavljivati stari ali i novi simptomi multiple skleroze za koju nisam ni 
slutio da postoji. Novi simptomi su bili kao neki pojasevi u gornjem dijelu tijela sa osjećajem 
težine od par kilograma.

Baveći se sportovima bio sam spreman nositi se s time, ali već tada s iskustvom, znajući da će se povući za dva do tri mjeseca. Zanemarivao sam ih jer nisu imali direktnog utjecaja na motoriku i mogao sam funkcionirati, iako mi nije bilo ugodno, kao ni sada.

Nakon što se nisam vraćao kući u Hrvatsku pet godina, krajem 1999. godine odlučio sam se vratiti te upotrijebiti svoje znanje i iskustvo kako bi pridonio svojoj domovini i ljudima. Svi su mi govorili da sam lud jer da je u Hrvatskoj kriza i da nema posla, a ja sam ga vidio na sve strane. Hrvatska je predivna zemlja sa beskraj mogućnosti.

U proljeće 2000. godine, kosio sam motornom kosilicom oko kuće, došao je jedan čovjek 
koji me zamolio ako to isto mogu i oko njegove. Pojavilo se još dodatnog posla. U svom 
mjestu pronašao sam čovjeka koji mi je uskočio u pomoć, radili smo i nosili teške vreće 
cementa i kamenja, koje smo prebacivali sa jednog mjesta na drugo.

Nakon fizičkog rada, dva do tri dana kasnije gubim kompletno motoriku u desnoj ruci kao i 
osjet (pojava utrnulosti i težine ). Nisam mogao pisati niti dignuti žlicu prilikom hranjenja, a 
kamoli obrijati se s desnom rukom ili voziti, a uz to mi je bila prisutna težina u toj ruci kao da mi teži više od 5 kilograma, pa je nisam mogao ni dizati. Majka mi je zakopčavala košulju.

Pomislio sam, to nije moguće i vjerovao da je to samo trenutno i da će se ubrzo povući. Kako kroz tri do četiri tjedna nije bilo pomaka, majka me odvela liječniku koji mi je 
akupunkturnim iglicama povezanim sa kompjuterom ispitao provodljivost živaca u ruci. 
Rezultat je pokazao da je sve u redu, ali u to vrijeme ja još uvijek nemam motoriku. Kako sam se bavio atletikom i neumorno trčao po nekoliko desetaka kilometara i radio stotinjak 
sklekova u setovima nekoliko puta na dan, bio sam primoran fizički se štedjeti.

Motorika u desnoj ruci mi se kroz tri do četiri mjeseca povratila i nitko sretniji od mene, ali 
fini osjet nikada nije. U međuvremenu sam počeo raditi za njemačku agenciju koja se bavila privatnim smještajem u Hrvatskoj. Svjesno sam se fizički štedio što mi je godilo. U svakoj prilici kada bih nešto teže dizao pojavljivali bi mi se problemi vezani za motoriku i osjet, prvo u desnoj te posupno i u lijevoj ruci, te svi stari simptomi, neugodni osjećaji sa sveprisutnom težinom od prije i neki novi kao blagi spazam s tendencijom težine u lijevoj potkoljenici .

Tijekom razdoblja od 2000. do 2008. godine svakih par mjeseci pojavljivali su se simptomi 
težine u gornjem i donjem dijelu tijela, gubio sam osjet na licu, prsima i nogama, kao da nisu moji, usnice i jezik su mi znali biti utrnuti, pri spuštanju glave prema dole u stopalima mi se pojavljivao elektricitet (kao da mi prolazi struja), u gornjem dijelu glave kao da mi je nešto unutra, na vratu kao da mi je netko držao dva prsta što mi je otežavalo gutanje hrane i sline, a desna noga mi se na neki način pregrijavala sama od sebe. Svi ti simptomi su se s vremenom pogoršavali.

U međuvremenu sam 2005. godine odslužio i civilni vojni rok u trajanju od osam 
mjeseci u OŠ ''RIKARD KATALINIĆ JERETOV''.

Jednog jutra, nakon buđenja početkom siječnja 2005. godine osjetio sam čudnu zamagljenost pri pogledu u lijevo, a kroz dva do tri dana slika mi je počela bježati s lijeva na desno. Pri pogledu u lijevo nisam mogao fiksirati objekt ili osobu, veliki problem za
mnogo veći što mi je riječima teško opisati, agonija i tuga duha i tijela ...