Hrvatsko gospodarstvo u EU nema ozbiljnije šanse

Ekonomist Žarko Primorac istaknuo je da ne vidi, osim nekoliko časnih iznimaka, tvrtke koje su se ozbiljnije primile prilagodbe nadolazećim ekonomski pravilima. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da mnoga poduzeća, koja posluju u okviru za Hrvatsku uobičajenih gospodarskih pravila, jednostavno budu zatvorena, prenosi Business.hr.

"Hrvatske kompanije su male, inovativni pristupi nisu njihova jača strana i ulažu nevjerojatno malo napora kako bi istražili što bi oni mogli ponuditi europskom tržištu", upozorio je i Vladimir Preveden iz Roland Bergera istaknuvši da "još ima vremena, ali ne previše".

Nadalje, zadnja dva desetljeća pokazuju da se Hrvatska dobrim dijelom oslanjala na turizam, državne investicije i stanogradnju, dok su uspješne izvozu orijentirane tvrtke, kao i velike inozemne investicije, bile prava rijetkost. Teško je očekivati da će se u skorije vrijeme išta bitnije na tom polju promijeniti, što se poglavito može zahvaliti preglomaznom državnom aparatu, korupciji i općenito izuzetno nepovoljnoj poslovno klimi koja vlada zemljom.

"Ove 'vrijednosti' pogoršavaju se iz godine u godinu umjesto da krenu na bolje. Ulagači zbog toga nisu uopće sretni", kazao je Roman Rauch, čelnik zagrebačke podružnice Austrijske gospodarske komore. "Hrvatska prilagodba je više nego spora, a Vlada ne čini dovoljno na informiranju građana i poduzetnika", dodao je.

Istim tonom nastavlja i Tomislav Perović iz konzultantske tvrtke za nekretnine Colliers International, koji tvrdi da "Hrvatska nije primamljiva ulagačima ponajviše zbog cijene rada i visokih poreza - jedini potencijali su Jadran, dijelovi poljoprivrede i razvijena cestovna infrastruktura".

Prema mišljenju Prevedena, ograničene mogućnost u narednih pet godina vidljive su u drvnoj industriji i poljoprivredi, koje mogu imati koristi od ulaska u EU.

Analizu domaćih prilika zaključio je Goran Radman, nekadašnji predsjednik Uprave Microsoft za jugoistočnu Europu, kazavši da je hrvatska vlada pogrešno postavljala svoje ciljeve odnosno pridruživanju je dala prioritet umjesto da se pozabavila izgradnjom institucija i prilagodbom ekonomije budućem europskom okolišu.