Globalna dekadencija

Dani, mjeseci i godine kao da lete, a takvo se ubrzanje vjerojatno po prvi puta moglo primijetiti negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Možda je počelo i prije, ali se svakako intenziviralo tijekom devedesetih, da bi prva dekada novog milenija jednostavno postala nalik nečemu što je zahvatio tornado - vrijeme ne leti, ono juri! Evo i mogućeg objašnjenja zašto je tome tako.

Ako 2012. godina predstavlja kraj jednog ciklusa i početak novog, tada je više nego jasno zašto se vrijeme ubrzalo. Naime, praksa je pokazala da svaki vremenski određen proces u početku teče „sporo" (barem kada ga usporedimo s njegovom drugom polovicom), ali se zatim ubrzava, da bi zadnja četvrtina procesa protekla gotovo duplo brže negoli njegova prva četvrtina. Na primjer, odete li na putovanje koje će sveukupno trajati dva tjedna, prvi će tjedan vjerojatno proteći relativno sporo, ali se vrijeme kreće ubrzavati nakon što otpočne drugi tjedan, da bi zadnji dani jednostavno proletjeli. Nakon što se vratite kući započinje novi ciklus i vrijeme opet protječe sporije, no približavanjem godišnjeg odmora ono se opet ubrzava. Odete li na godišnji koji traje tri tjedna, i tada ćete primijetiti da vrijeme isprva teče sporo i čini se kao da odmor neće nikada završiti, ali kako se krećete prema zadnjem tjednu vrijeme počinje teći brže, da bi zadnjih dana jedva stigli obaviti sve što ste željeli.

Ista je stvar i s velikim vremenskim ciklusima kao što je, prema majanskom kalendaru, jedna kozmička godina koja traje 2600 godina. Takav period navodno završava 21. 12. 2012. (ili tu negdje) i zato se vrijeme ubrzava. Ili se barem ubrzava naša subjektivna percepcija, ali ionako je svejedno što oblikuje percepciju; bitno je kakve posljedice određen oblik percepcije izaziva. Ovakvoj percepciji vjerojatno doprinosi i jedna fizikalna pojava, zabilježena od strane znanstvene zajednice. Riječ je o Zemljinom elektromagnetskom pulsu poznatom pod nazivom Schumanova rezonanca koja se s uobičajenih 7.8 ciklusa u sekundi zadnjih godina povećala na 11 ciklusa, a pokazuje i znakove daljnjeg ubrzanja. O Schumanovoj rezonanci često se govori kao o ritmu otkucaja „Zemljinog srca" pa izgleda da se i Zemlja iz nekog razloga uzbudila ili uzbunila. Nešto se kuha, u to nema sumnje, no pitanje je - što točno? I što će sve prethoditi početku novog ciklusa. E, o tome će govoriti moje kolumne - i o mogućem ishodu transformacije kroz koju prolazimo, ali i o procesima koje možemo očekivati u sljedećih nekoliko godina, prije negoli se transformacija okonča.

Naime, ako niste primijetili ubrzanje vremena, svakako ste primijetili da se zlo utrostručilo i da je situacija na planeti sve gora. Gora je i u našoj državi, pogotovo u njenom glavnom gradu. O tome kako se kriminal oteo kontroli, ali kako su se i takozvani „obični ljudi" prepustili svojim destruktivnim impulsima, ne treba trošiti riječi - to je očigledna činjenica.

„Svijet je u krizi", vrište mediji na sve strane, nastojeći zastrašiti publiku. Ekonomsko rasulo, namjerno iskrojeno, neposredno je sredstvo proizvodnje kaosa. Na temeljima takvog kaosa svijetu će biti ponuđen „novi svjetski poredak" - do sada najperfidniji oblik globalnog totalitarizma.

Možda ste primijetili kako se neki vaši prijatelji ili članovi obitelji počinju ponašati iracionalno, odnosno blesavo, te da od nekada prisebnih ljudi previše očekujete ukoliko apelirate na razum. Zato i nije toliki problem samo u organiziranom kriminalu, već i u suptilnom nasilju - emocionalnom, mentalnom i spiritualnom - za kojim mnogi ljudi posežu nastojeći riješiti svoje probleme ili olakšati patnju. No, nasilje samo stvara novo nasilje, ono ne rješava ništa, ali ljudi to još ne shvaćaju. Zato će, kako sada stvari stoje, nasilje u sljedećih nekoliko godina biti još i veće. Nije ovo što gledamo na televiziji sve - bit će, na žalost, i gore. Postoji i vrlo snažan razlog za tako nešto, a on leži ni manje ni više negoli u strukturi svemira u kojem živimo.

I globalna situacija nije ništa manje blistava. Umjesto da tehnološki napredak, udružen s idejom demokracije, donese boljitak, izgleda da donosi samo - gubitak. „Svijet je u krizi", vrište mediji na sve strane, nastojeći zastrašiti publiku. Ekonomsko rasulo, namjerno iskrojeno, neposredno je sredstvo proizvodnje kaosa. Na temeljima takvog kaosa svijetu će biti ponuđen „novi svjetski poredak" - do sada najperfidniji oblik globalnog totalitarizma. No, prije negoli se ponudi rješenje, treba stvoriti problem te ga napuhati do maksimuma. Nasilje koje se utrostručilo jedan je od „problema" za koji će se kasnije pronaći rješenje, vjerojatno radikalno. Zato je i u „razvijenom" svijetu nasilje sveprisutna pojava, i tamo prisutnost kriminala prelazi svaku granicu. No, niti nasilja ne bi bilo u ovolikoj mjeri da ne postoje mediji koji ga potiču i napuhavaju te postaju neposredno sredstvo izazivanja kaosa. Više je nago očigledno da količina neukusa, gluposti, primitivizma i jeftinog senzacionalizma u medijima nikad nije bila veća. Kako su mediji u rukama velikih korporacija, tako je jasno da ne mogu biti objektivni, govoriti istinu ili promovirati izvorne vrijednosti. Mediji služe propagandi korporacijskog svjetonazora i ničemu drugome. Kako svjetski, tako i domaći.

Tomislav Budak održat će prezentaciju svoje knjige Transformacija karmičkih obrazaca u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj 5 u srijedu 20. svibnja u 19 i 30 sati.