Filmovi koji plaše doživotno

Profesorica Joanne Cantor ispitala je stotine odraslih osoba te otkrila kako žene koju su gledale film "Psiho" često imaju strah od odlaska pod tuš, dok su glazba i scene iz filma "Ralje" mnogima učinile kupanje i uživanje u moru traumom.

Film iz 1986. baziran na noveli Stephena Kinga, prikazuje klauna koji napada dijete u kupaonici, nakon što je ušao kroz odvod. Profesorica Cantor sa Sveučilišta Winsconsin objašnjava: "Ova scena kod mnoge je djece prouzročila noćne more, i mnoga su izbjegavala kupaonicu nakon toga. Većini njih je strah od klaunova ostao i u odrasloj dobi."

>> Muški filmovi koje će i žene htjeti pogledati

Profesorica je navela pet filmova koji su ostavili najviše posljedica, a to su: Ralje, Psiho, Ono, Strava u Ulici Brijestova te Poltergeist. U filmu "Psiho", redatelj Alfred Hitchcock, stvorio je ozračje strave na inače vrlo ugodnom mjestu - tušu. "Hitchcock je uzeo normalnu dnevnu aktivnost te je unio u nju horor, pokazujući ubojstvo i krv uz intenzivnu glazbu. Mnoge žene iz mojeg istraživanja, a koje su gledale ovaj film, i dan danas se ne osjećaju ugodno pod tušem", dodaje profesorica.

Film iz 1984., "Strava u Ulici Brijestova" rezultirao je mnogim noćnim morama. "Ovo je bio idealan recept za nesanicu, jer je glavni negativac, Freddy Krueger, mogao napadati samo u snovima. Stoga je jedina obrana bila da ostanete budni, a to su mnogi koje sam proučavala i radili."

Neki filmovi plaše različite grupe ljudi. Djecu, na primjer, više plaše razne metamorfoze i čudovišta poput vukodlaka i vampira, dok su odrasli zabrinuti prijetnjom koju predstavljaju vanzemaljci, kao u filmu "Alien" sa Sigourney Weaver. "Premda znamo da čudoviše u tom filmu nije stvarno, ne možemo znati da negdje u svemiru ne postoji nešto slično. Znanost tvrdi kako su mogućnosti postojanja izvanzemaljskog života vrlo izgledne. Također znamo da je fikcija do neke mjere povezana s realnošću, stoga vam takvi filmovi otvaraju malu šansu da se to doista i dogodi."

Filmovi strave i užasa stimuliraju najprimitivnije dijelove mozga poput amigdale, koja priprema tijelo na akciju kada se osjeti prijetnja. "Producenti i redatelji filmova manipuliraju gledateljima. Kada bi smo išli u kino i ne dobili dozu uzbuđenja, vjerojatno se više ne bi ni vraćali", zaključuje Cantor.