EU ne treba drugu Angelu Merkel

Nakon saveznih parlamentarnih izbora 26. rujna kad Angela Merkel nakon 16 godina definitivno prestane biti savezna kancelarka, Europska unija će se oprostiti od predsjednice vlade s najdužim stažem.

Angela Merkel je već dugo važan akter na pozornici EU-a. Ona je doživjela duboke krize i svladavala ih, ona je doprinijela da Europska unija u teškim vremenima ostane na okupu. U krajnjoj liniji njemačka kancelarka je uvijek djelovala u interesu EU-a - ali često tek nakon što je koliko god je mogla izbjegavala donošenje odluke. Nije slučajno pojam „merkeln" (merkeliti) 2015. izabran za riječ godine među mladima.

16 godina samo reagirala

Angela Merkel je, istina, uvijek bila pouzdana zagovornica vrijednosti EU-a, ali je ipak prečesto oklijevala i tek onda popuštala kad više nije bilo druge mogućnosti.

Mnoge od tih odluka su bile sporne, ali i hrabre. Za vrijeme financijske krize u eurozoni i u Grčkoj Merkel se suprotstavila i svom CDU-u fiksiranom na dogmu proračunske discipline kao i raspoloženju među njemačkim stanovništvom, kako bi Grčku spasila. Prije toga je odlučno tvrdila da takav korak ne dolazi u obzir. Tek kad je EU stajao pred financijskim kolapsom ona se odlučila za te mjere.

Oštre mjere štednje Grčkoj i paketi pomoći drugim pogođenim zemljama Sredozemlja tamo su promatrani kao dokaz da Merkel drugim zemljama nameće „njemački put" - bez ikakve solidarnosti unutar EU-a. Sjećam se razgovora u svojoj vlastitoj, španjolskoj obitelji, koja se strahovito žalila da Nijemci i dalje kod paušalnih putovanja na obalu profitiraju od niskih troškova u Španjolskoj, dok se Španjolci moraju boriti sa štednjom kod javnih izdataka i visokom nezaposlenošću.

A kad je onda 2015. milijun sirijskih tražitelja azila potražilo zaštitu u Europi, Merkel je donijela politički hrabru i moralno ispravnu odluku da ne zatvori njemačke granice. Ali i tu je ona samo reagirala. Ona je donijela odluku tek kad je bilo jasno da pokušaji postizanja dogovora o raspodjeli kontingenata po cijeloj Europskoj uniji neće uspjeti i kad su preopterećene članice EU-a kao Mađarska desetke tisuća tražitelja azila pustile da otputuju prema Njemačkoj.

Na kraju je došlo njezino „da" korona-obveznicama, dakle raspodjeli dugova na razini EU-a - grozota za Merkel kroz čitavo vrijeme provedeno na kancelarskoj dužnosti - tek nakon nekoliko odbijanja. Nerazumljivo je prije svega to da je ona na početku ostajala kod svoga „ne" unatoč besprimjernoj recesiji uvjetovanoj pandemijom.

Merkel je uvijek nastojala održati status quo - ona je jednostavno konzervativna. Ona nije spremna napraviti korak naprijed prije nego što ju se dotjera do zida. Ali, taj stil nije više dovoljan.

Traži se vizionarsko vodstvo iz Njemačke

Nasljednik ili nasljednica Angele Merkel mora preuzeti proaktivnu, vizionarsku vodeću ulogu, kako bi se svladalo izazove EU-a. Iako se neki Nijemci pritom zbog povijesnih razloga ne osjećaju dobro da djeluju kao motor europske politike, postoji razlika između vladanja i vođenja. Nije slučajno da brojni Europljani danas Berlin vide kao svoj „go to"-glavni grad.

EU treba nekoga tko nije samo sposoban igrati u timu, nego taj tim može i voditi. On ili ona mora biti u stanju aktivno se suočiti s izazovima umjesto da na njih nepromišljeno reagira - jer izazova ima dovoljno.

S obzirom na klimatsku krizu političko vodstvo mora u globalnim razmjerima djelovati hrabro.

Nepopustljivo držanje Rusije zahtijeva tip političara koji može predvidjeti potencijalne prijepore i na njih se može pripremiti. Ne nekoga tko svoje susjede ostavlja na cjedilu zbog unutarnjopolitičkih interesa za energijom i geopolitičkih snova.

Zahtjevi Kine za globalnim utjecajem i napeti transatlantski odnosi zahtijevaju da se EU postavi jače i neovisnije, među ostalim pridržavanjem ciljeva izdataka za obranu.

Ponovo probuditi oduševljenje EU-om u vlastitoj zemlji

Osim toga pukotine unutar EU-a zahtijevaju i inovativno i kreativno razmišljanje, koje će napustiti načelno Angele Merkel - konsenzus pod svaku cijenu. Nasljednik ili nasljednica Angele Merkel mora isto tako strastvenije prodavati uspjehe EU-a, kako bi se ponovo pridobilo povjerenje i oduševljenje građana EU-a, osobito mlađe generacije.

Među te sumnjičave građane EU-a uostalom pripadaju i Nijemci. Jedno ispitivanje instituta European Council on Foreign Relations iz travnja pokazalo je da više od 45 posto Nijemaca ambivalentno gleda na članstvo u Europskoj uniji ili ga smatra lošom stvari. Tko god naslijedi Angelu Merkel trebao bi početi aktivno oblikovati budućnost EU-a u vlastitoj zemlji.