Eksperimenti na životinjama - je li vrijeme da prestanemo s tim

Giuseppe Remuzzi, direktor Znanstvenog instituta Mario Negri iz Bergama u Italiji, jednom je prigodom naveo u priopćenju LAV-a (Lega antivivisezione, Liga protiv vivisekcije ili seciranja životinja na živo) da bismo ukidanjem te prakse kao i eksperimentiranja na životinjama, kako trenutno stvari stoje, jednostavno zaustavili napredak medicine. Mnogi su te izjave izvukli iz konteksta što je dovelo dao velike bure u talijanskoj, ali i svjetskoj javnosti, kako u laičkoj tako i u znanstvenoj. Profesor Remuzzi dobio je priliku da pojasni glavne stavke iz tog priopćenja i to u talijanskom dnevniku Corriere della Serra.

Remuzzi kaže da je po pitanju eksperimentiranja na životinjama u obzir potrebno uzeti nekoliko stvari. On ne negira činjenicu da se danas došlo do velikog napretka i rezultata u medicini zahvaljujući metodama koje nisu opasne za životinje ili koje uopće ne uključuju životinje, naročito u sferama istraživanja raka, multiple skleroze, toksičnosti određenih lijekova, rekonstrukciji organa i tkiva. On podržava takvu praksu i svakako potiče na ulaganje u nju. Međutim, isto tako tvrdi da ne postoji ozbiljan laboratorij na svijetu koji bi mogao funkcionirati bez eksperimentalnih životinja, najčešće miševa i štakora. To vrijedi za sva medicinska područja koja se u spornom priopćenju spominju.

Remuzzi usmjerava na stranicu PubMed na kojoj je moguće pronaći sve relevantne medicinske publikacije o raku, multipla sklerozi i drugim bolestima koje opisuju postizanje sjajnih rezultata testiranjem staničnih kultura ili preko računalnih simulacija, ali isto tako moguće je naći na desetke istraživanja koja uključuju miševe ili štakore. Po pitanju rekonstrukcije organa i tkiva, onoga trenutka kad budemo u stanju to činiti u laboratoriju, životinje nam neće biti potrebne. Zasad bez njih ne možemo, uvjerava Remuzzi.

Mučenje životinja ili pronalaženje lijekova?

Većina ljudi ne odobrava eksperimentiranje na životinjama ili se samo donekle slaže s tim, ali malo tko uzima u obzir činjenicu da se tim metodama došlo do velikih otkrića i pronalazaka lijekova, kaže profesor. Dovoljno je prisjetiti se skepticizma i neslaganja s velikim medicinskim postignućima kroz povijest - najbolji dokaz za to su cjepiva - zahvaljujući kojima su spašeni milijuni života a koja su ostvarena uz pomoć životinja. Remuzzi se tu ne zaustavlja. Dodaje kako bez istraživanja na životinjama nikada ne bismo znali da toksin bakterije E. coli  - koji se u laboratorijskim testiranjima na staničnoj kulturi bubrega pokazao opasnim - sam po sebi nije dovoljan da našteti radu bubrega zbog koji su tolike osobe na dijalizi ili da našteti mozgu što bi moglo dovesti do smrti. „Dakle", kaže Remuzzi, „bez životinja ne bismo ne bismo mogli primijeniti niti jedan lijek za zarazu ovom bakterijom koje je u prošlosti mučila SAD, a danas muči Europu."

Prava životinja - politička i znanstvena tema

I znanstvenici i političari bore se za prava životnija. Štoviše, ogromno svjetsko znanstveno i istraživačko tijelo kojega sačinjavaju stručnjaci iz svih zemalja trudi se odrediti pravila koja bi zaštitila životinje i prije nego što ona postanu službena zakonska stavka. Italija je jedna or rijetkih zemalja koja je u tom smislu iznimno napredna. Talijanski stručnjaci zaista se trude maksimalno zaštititi životinje i s njima humano postupati, uvjerava Remuzzi, ali to i dalje ne znači da bismo mogli bez njih nastaviti s istraživanjima, naročito u medicini. Najmanje što se moglo učiniti, učinjeno je - broj životinja koje se kriste u laboratorijima drastično je opao u odnosu na period od prije dvadesetak godina. Na primjer, u Italiji je taj broj danas samo 20 posto onoga koji je bio početkom 1980-ih i 1990-ih. Zaključak je, dakle, sljedeći - tamo gdje su nam životinje od koristi, kaže profesor, isključiti ih iz eksperimenata znači zaustaviti napredovanje medicine. Htjeli mi to prihvatiti ili ne.