'Eduard Drugi' – nova predstava Kazališta Hotel Bulić

Likovi se njišu među ekstremima svojih egzistencija. Od točaka velike moći i bogatstva, do izopćeništva i bijede svih vrsta. Od života na vrhuncu, do strmoglavih i brutalnih smrti, padaju glave i krune. Ima tu zavisti i ambicije, laskanja, manipulacija, oholosti, osveta, intriga i urota. Disfunkcionalnosti u  obitelji. Mnogo se dijaloga koje protagonisti izmjenjuju vrti oko nasilja, ono preuzima funkciju jezika. Lako bi rekli da se radi o dramskom uzorku iz ere vladavine Netflixovih serijala.

No, to su premise davnog četrnaestostoljetnog dramskog svijeta i dvora Eduarda II čiji kreator, Christopher Marlowe, pripada prvoj generaciji profesionalnih dramskih pisaca u Engleskoj.  Njegovi protagonisti, mogli bi reći, upravo opsesivno biraju svoje putanje bogohuljenja, agnosticizma, izdaje, muške ljubavi, strukture nagona, zlorabe moći, zlorabe spoznaje. Marlowe ih smješta u (svoj) sekularizirani svijet, onkraj božanske kletve i kršćanskog pokajanja, i upravo je ta nužda prelaska granice koja pulsira u njima i njihova egzistencijalna ovisnost o njoj, njezina neizbježnost, teritorij tragedije u njegovom dramskom opusu. Ta konstatacija i manifestacija karaktera koji neizbježno jesu to što hoće, odlaže nas na prag stanja našega svijeta kojim su ovisnosti zavladale, i postale političkom činjenicom aboliranjem od osjećaja odgovornosti.

Marlowe zrcali  sisteme moći i žudnje, jalovost moralnih i religioznih normi s obzirom na amoralnu volju koja ga pokreće raskrivajući moralne i političke konfiguracije moći,  Ta je demistifikacija precizna i provedena do kraja, dovedena do krajnjih granica kroz tragediju ekstremnih ljudskih situacija. Svi oni zbog toga stradaju. Jer stremeći moći zbiva se proces koji urušava pojedinca i društvo. Nema više ničega. Nitko se tu ne odlučuje za političku dimenziju vlasti. Nema više vjere ni filozofije. U tom krugu nema časti, kad vjetar zapuše naopako, briše i donju granicu na koju se mogu spustiti i prijatelji, i neprijatelji.

Između čovjeka i prirode postavili smo mašinu i njezin algoritam. Paralelni sustav selekcije i fluidnog zajedništva. I u toj domeni postoji administracija/birokracija; mini monarsi, okrunjeni stotinama tisuća sljedbenika; digitalno bičevanje, brutalno, anonimno i bez suđenja, odstranjivanje.  I tu postoje oni koji su izrekli, ili naprosto bili, nešto što se grupi nije svidjelo, odstranjeni, cancelled. Za drukčijeg je tajming uvijek pogrešan. A odabrana istina ide dalje. Vrijeme je ovo kada duboko osjećamo da moramo pripaziti na ideju humaniteta.

Program se provodi uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova

Igraju: Jure Radnić, Ines Tričković, Paško Vukasović, Marko Braić, Dušan Gojić, Marinko Leš, Lovro Ivanković, Eva Zlovolić

prijevod: Mate Maras
adaptacija i dramaturgija: Vesna Đikanović
scenografija i glazba: Tomislav Ćurković
kostimografija: Oliver Jularić
dizajn svjetla: Tomislav Maglečić
oblikovanje tona: Ivan Biondić