Denis Hlapčić - talent s neba

Život piše najčudnije priče... Denis Hlapčić je bio vlasnik kafića, neslavno propao u tom poduzetničkom pokušaju, ali nije odustajao, krenuo u novi grad, upoznao nove ljude, taman se ponovno pokrenuo, kad mu je teška automobilska nesreća okrenula život za 180 stupnjeva. Čekao ga je još jedan novi početak. No ovaj mu je početak neočekivano otvorio vrata umjetnosti.

„Priča ko priča... Zovem se Denis Hlapčić, imam 26 god i eto već 3 godine živim u Varaždinu. Došao sam iz Baranje, bivši veliki ugostitelj s velikim neuspjehom u ugostiteljstvu. Tamo sam imao vlastiti lokal koji sam nakon nekoliko godina rada zbog loših uvjeta odlučio zatvoriti, te krenuti dalje, trbuhom za kruhom. Odlučio sam doći u Varaždin u nadi za boljim poslom, životom te nadi za napretkom. Uzeo sam par vrećica odjeće, par tisuća kuna i došao u Varaždin. Nisam znao gdje sam, što ću raditi i gdje živjeti, na sreću već sam se prvi dan zaposlio. Radio sam u Macubi - to je bio najpopularniji noćni klub u gradu tada, prije tri godine. Nekoliko sam mjeseci bio konobar. Uskoro sam se upoznao s jednim doktorom i počeo sam raditi u svojoj struci kao komercijalist. Radio sam mu reklame, putovanja i odlično je krenulo, no tada mi se dogodila strašna nesreća."

Kad je na njega u 24-toj godini života naletio autobus brzinom preko 100 km/h i svom silinom ga odbacio 30 metara nije se znalo hoće li preživjeti i kakve će posljedice imati. U nesreći je zadobio trostruki prijelom čeljusti, peterostruki prijelom ruke, a u bolnici je još zaradio nekoliko infekcija. Oporavak je bio dugotrajan i težak, ali otvorio mu je vrata. Odjednom je otkrio da ima veliki dar za slikanje.

„Ležao sam u stanu sav razbijen, još mi je ruka bila u gipsu, lice mi je bilo naotečeno. Tada mi je nešto jednostavno puklo u glavi. Zagledao sam se u zid i pomislih „Idem ja to preurediti". Stan je bio novogradnja, zidovi su bili novi, samo unutra je namještaj bio jadan, malo ga je i bilo. Iza mene je bio ogroman bijeli zid, koji je davao stanu hladnoću.Odlučio sam ga oslikati. Kad si nešto zacrtam, to moram probati. I otišao sam u dućan. Niti znam sa čime moram crtati, kakve četke koristiti, kakve boje... Još i bez para.

Zapravo je to bila sve sreća jer sad radim s tom tehnikom s kojom nitko ne radi, s lakovima. Počeo sam raditi s lakovima za željezo, smiješno... Ne znam ni kakve tehnike postoje... Uzeo sam neke četke za farbanje, one u buntu, kupio sam par boja i došao doma.

Gledam ja u taj zid i onda je počelo. U par sati sam ofarbao zid. Kad sam završio, gledam to i ne vjerujem da sam ja to napravio.

Kad sam završio sa zidom, pomislio sam prvi put mi je uspjelo, ali nisam bio siguran hoću li moći ponoviti tako nešto. Dok sam se oporavljao, bio sam sam doma i gledao sam stari namještaj. I samo je krenulo. Uzeo sam fleks i počeo raditi oblike na namještaju. Uzeo sam boju i ispalo je izvrsno - od starog namještaja sam napravio novi! Od stare kuhinje napravio sam modernu. Bitna je igra boja- pogodim neke detalje, promjenim i super ispadne.

 Jedan me dan došao posjetiti kolega, ostao je zadivljen. Na kraju se desilo to da su mi susjedi kucali na vrata da dođu vidjeti stan - kako sam od garsonijere od 28 kvadrata napravio da izgleda dvostruko veći. Bilo je neobjašnjivo. Svima se sviđalo. Totalno drugačije! Te boje daju dubinu, detalj koji daje „đir"u sobi, nekakvu toplinu, neku priču. I sad kad radim, više se baziram na bojama, da se slika utopi uz namještaj, uz oblike... Kad mi sto ljudi kaže da im se sviđa moj rad, pomislih ima tu nešto... Jednom mi je došao prijatelj i kaže mi da mu napravim sliku. Ja nisam imao pojma kako da to napravim, na čemu? Kako da crtam na platnu? Išao sam potražiti nešto od alata i našao sam tanku drvenu plohu 120x100 cm. Probao sam na tome. Na drvu je ispalo fenomenalno. Sad koristim još bolje i kvalitetnije drvene podloge.

Kad nešto nacrtam baš dobijem sjaj, pa kombiniram mat i sjajne lakove. Tako napravim mat pozadinu i sjajne detalje, pa slika izgleda lagano kao 3D. Htio sam na slici napraviti neki detalj, ali nikako nisam mogao dobiti oštrinu. Nemam tako tanak kist, nisam znao što i kako, i vjerovali ili ne, spotaknuo sam se o fleksericu. I gledam je, vidim kako je tanka, pričekam da se lak posuši i prođem s njom po slici da napravim crte - super je ispalo! Drvo se lijepo udubilo, čak je i izrezbareno, što još više daje na kvaliteti slike i na detalju, daje totalnu oštrinu. Ne postoji kist s kojim ćeš tako lijepo povući crtu. A ovo izgleda još i udubljeno."

Ljudima su se sviđale njegove slike - prvu je izložbu napravio u caffe night clubu Macuba u Varaždinu, a zatim i u caffe baru i casinu Parco Alfa u Čakovcu. Reakcije su bile izuzetno pozitivne.

„Jedan od mojih prijatelja je pokazao moje slike Stefanu Lupinu od kojeg sam dobio same pohvale te mi je dao par savjeta kako dalje, što mi je dalo poticaj da se ipak bavim s tim, te da težim napretku u tom poslu. Jer kako znamo, teško je naslikati sliku, a još ju je teže prodati, a ja sam uspio u godinu dana prodati više od 300 slika po čitavoj Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, Bosni , Srbiji, Austriji... Moje slike se nalaze većinom u stanovima, kućama, klubovima, motelima, kafićima, wellness centrima ili uredima, te kod dosta naših poznatih osoba kao što su: Hamed Bangoura, Zdravko Čolić, Vladimir Ivanov, Thompson, Aleksandra Grdić, Neven Ciganović, Nataša Bebić, te kod dosta poznatih pjevača, odvjetnika, menadžera, doktora, sportaša i  poduzetnika. Većina mojih kupaca su uspješne žene.

Sve, koji su kupovali i vidjeli moje slike, očaralo je to što su totalno drugačije od drugih: daju dubinu prostoru i lako dolaze do izražaja, te im se sviđa moja raznolikost tematike slikanja. Imam seriju slika koje kombiniram sa slikama iz časopisa - oči, usne, i onda to uklopim u boje. Par ljudi mi je poslalo fotografiju svog djeteta na primjer. Ja je preradim, povećam i ubacim je u sliku."

"Bavim se i uređenjem interijera i namještaja - uredio sam nekoliko kafića, frizerskih salona, ureda, stanova... Ipak najviše volim raditi slike. Slike su mi sve totalno drukčije. Imam plohu i na njoj radim detalje. Moje slike nisu klasika  - totalno su različitog stila i tematike, što možete vidjeti u mojoj galeriji na webu. Iako sam već dosta postigao u svom poslu, te gostovao u mnogim TV- emisijama i novinama želja mi je povezati se sa što više dizajnera i arhitekata te ostvariti suradnju s njima."

Što reći o Denisu - mlad, zgodan, talentiran, poduzetan, velika zvijezda u usponu, i uz to još slobodan. Nije ni čudno što dobiva ponude iz inozemstva. „Imam neke ponude za Amsterdam i New York, ali iskreno, najrađe bih ostao ovdje, za početak", otkriva Denis.

Želite li kupiti njegove slike ili naručiti da vam koju napravi, prije nego što postane svjetski poznati umjetnik čije se slike prodaju na aukcijama u Sotheby'su posjetite njegovu stranicu www.artdennis.com gdje se obavlja većina njegove prodaje. Naći ga možete i na facebooku .