Budućnost energetike su fuzijske elektrane

"Zato se tijekom sljedećih desetljeća može očekivati rast cijene energije, povećano korištenje skupljih alternativnih izvora i netradicionalnih fosilnih goriva, s posljedicama na gospodarstvo. Paralelno se može očekivati porast važnosti i vrijednosti prirodnih resursa kao što su šume, pitka voda, plodna i ekološki prilično čista zemlja, more, kojima je Hrvatska vrlo bogata!", izjavio je upitan što znači japanska nuklearna katastrofa za budućnost energetike.

Paar napominje kako se u drugoj polovici 21. stoljeća mogu očekivati novi obilni i ekološki čisti izvori energije - fuzijske elektrane, gdje bi se atomske jezgre vodika, deuterija i tricija, spajale u atomske jezgre helija. Deuterij se dobiva iz obične vode, tricij bi se proizvodio pri samom radu elektrane uz korištenje litija. Goriva bi bilo dovoljno za tisuće godina, a proizvod fuzije bio bi helij koji nije niti kemijski štetan niti radioaktivan. Neutroni nastali fuzijom vodika, naletom na unutarnje stijenke reaktorske posude, kako objašnjava, stvarali bi gotovo tisuću puta manje radioaktivnosti nego današnje NE. U fuzijskom reaktoru bilo bi u svakom trenutku manje od grama goriva, pa ne bi bilo mogućnosti katastrofe. Ozbiljni kandidat je fuzijska elektrana ITER čiji prvi demonstracijski prototip u Francuskoj zajednički grade EU, SAD, Rusija, Japan, Kina, Indija i Južna Koreja, rekao je.

"Predviđa se desetak godina do završetka gradnje i zatim dvadesetak godina za probnu proizvodnju električne struje. Krene li sve prema očekivanju, sredinom 21. stoljeća moglo bi se početi gradnjom komercijalnih fuzijskih elektrana", izjavio je.

Po Paarovim riječima trenutno stanje energetike karakterizira prijelazna faza - na raspolaganju su dva energetska izvora koja su tržišno konkurentna, a mogu tijekom sljedećih nekoliko desetljeća znatno rasti - to su fosilna goriva, ugljen, nafta, zemni plin, i nuklearna energija, uran. Ostali izvori ili ne mogu dalje brzo rasti, primjerice hidroenergija ili im je cijena korištenja previsoka, većina obnovljivih izvora.

Paar podsjeća da su neki političari, kao na primjer francuski predsjednik, u posljednje vrijeme isticali NE kao izvor "čiste energije", koja će u znatnoj mjeri zamijeniti uporabu ugljena i nafte kojima se pripisuje globalno zagrijavanje, "efekt staklenika". No obično se, kako upozorava, prešućivalo da NE predstavljaju hipotetsku opasnost, ma koliko ona mala bila, da zbog kvara, prirodne nepogode ili terorističkog napada izazovu katastrofu, jer se u reaktoru nalazi velika količina visokoradioaktivnog otpada. U slučaju prestanka hlađenja prijeti taljenje radioaktivne unutrašnjosti reaktora i prodor radioaktivnosti iz reaktorske posude u okoliš, kaže Paar.