Bicikl doživljava renesansu

U doba korone smo se već navikli na redove, ali dugačak red koji se stvorio u ulici Karla Liebknechta u Leipzigu je ipak drugačiji. Ljudi više ne trebaju toaletnog papira ili tjesteninu, nego uredno čekaju da konačno uđu u trgovinu sasvim druge vrste: prodavaonicu bicikla.

Vlasnik trgovine, Gerd May nam kaže kako "vlada ludnica" još od kad je smio otvoriti trgovinu 20. travnja. Iako je trgovina relativno velika ipak u njoj ne smije istodobno biti više od 20 mušterija. A to za mušterije znači - čekati pred ulazom, a za šefa i njegovih 25 suradnika  mnogo posla.

Pomama za svim modelima

"Sad dolaze svi koji bi, da nije bilo korone, već došli u ožujku", kaže nam Gerd May. Svakako ima i takvih, čak i ako to nije čitav novi bicikl: nekome treba nova guma, nekome kočnice više ne funkcioniraju, nekome svjetla. Vlasniku je bilo teško zatvoriti radnju u doba kad zna kako posao najbolje ide i trgovine biciklima se žale kako su izgubili barem 30, možda čak i 60% prometa kojeg bi inače ostvarili. No sad se pokušava nadoknaditi izgubljeno.

No u redu pred trgovinom su i kupci druge vrste: na to nas upozorava David Eisenberger iz Udruge proizvođača dvokotača koji okuplja stotinjak njemačkih poduzeća. Već prošle godine je počela jagma za električnim biciklima - trgovina takvim vozilima je dostigla 4,2 milijarde eura prometa, 34% više nego u godini prije toga. I to makar je prosječna cijena e-bicikla već prošle godine bila 982 eura, gotovo trećinu više nego 2018.

Bolje je nego maska za lice

Nasuprot tome, sve su se lošije prodavali "obični" bicikli: sjedalo, kotači, možda tek koja brzina, ništa posebno. Ali ove godine se odlično prodaju i takvi bicikli koji će koštati najviše 300 eura. Jer prodavači vide kako su i ti kupci drugačiji i kako će im bicikl služiti zapravo za nešto posve drugo: protiv korone.

Jer kako se vraća život u njemačke gradove, tako se polako sve više pune i vozila javnog prijevoza. Usred pandemije je vožnja često bio sablastan doživljaj jer je u čitavom autobusu ili vagonu podzemne željeznice i usred dana možda bio tek pokoji putnik. Naravno, sad se u vozila javnog prijevoza smije samo s maskom preko usta, ali je i sve više putnika.

I u njemačkim gradovima je vladala pustoš i nije bilo nimalo teško biti najmanje dva metra od drugog, rijetkog prolaznika. Ali i to se mijenja: još uvijek nema gužvi, ali su pješačke zone sa sada otvorenim trgovinama daleko od praznih. Rješenje je jednostavno: sjesti na bicikl, ali mnogi kojima je njihovo prijevozno sredstvo godinama stajalo u podrumu su morali shvatiti kako s njim neće daleko - možda jedino do odlagališta otpada. Isto tako mnogi nemaju namjeru sad postati zadrti biciklisti, nego žele jednostavno nešto što tek vozi. I to su sad ti kupci bicikla do 300 eura.

Ne stigne se toliko proizvesti

"Vidimo golemu navalu na trgovine biciklima. Bez da sad to nazovemo profiterima u krizi, moramo reći da bicikl sad doživljava posve osobit trenutak", kaže nam Eisenberger. Slično nam kaže i Tomas Eichentopf: "Mi upravo doživljavamo pravi mini-boom bicikla". On je direktor tvornice bicikla Diamant koja već 135 godina djeluje u Saskoj i kaže kako su za vrijeme krize morali poslati svojih petstotinjak radnika na skraćeno radno vrijeme, ali kako nikad nisu trebali posve prestati s proizvodnjom. Sad je tek golema potražnja, to vide po posjetiteljima njihove internetske stranice i još nikad ih nije bilo toliko u mjesecu travnju. No sad imaju problema druge vrste: bicikli se traže, ali je muka dobiti dijelove jer se mnogo toga isporučuje iz Kine.

I Thomas Herzog ima osmjeh "od uha do uha": "Bicikl je golemi dobitnik ovog doba", kaže nam vlasnik tvrtke Pendix koja proizvodi opremu za nadogradnju bicikla električnim pogonom. Narudžbe pljušte tako da je i njima najveći problem uopće isporučiti sve ono što se naručuje. No u sektoru proizvođača bicikla također upozoravaju: ova renesansa će uspjeti - ili propasti samo ako i gradovi budu imali infrastrukturu prihvatiti ta vozila.

Već sad posvuda vlada pravi rat: biciklisti vs. vozači automobila, biciklisti i  pješacima - jer mnogi koji su sjeli na bicikl su često vrlo velikodušni u shvaćanju prometnih propisa pa već prema potrebi i gužvi koja vlada čas voze po cesti, čas po pločniku i ne mogu shvatiti kako im je zapravo čak zabranjeno prelaziti preko pješačkog prijelaza.

A što bi bil treća alternativa?

Premda doista ima mnogo takvih sebičnih vozača bicikla, rješenje je ipak odrediti i jasno označiti biciklističke staze po ulicama njemačkih gradova. Neki gradovi to brzo čine, neki poprilično nerado - jer to uvijek znači uzeti prostor nekom drugom, najčešće vozačima automobila. A tu već vlada golema gužva koja tako postaje još gora.

No ovaj bijeg iz vozila javnog prijevoza na vlastita dva kotača zbog korone se nije mogao previdjeti. Treba samo pogledati kako je prije korone u Njemačkoj 2019. 32 milijuna građana redovito sjedalo u autobus, tramvaj ili željeznicu - svakog dana! A ako sad većina njih želi izbjeći sredstvo javnog prijevoza, jedina treća alternativa bi bio njihov automobil. A to ne samo da bi izazvalo zastoj u gradovima epskih razmjera, nego potpun i apsolutni kolaps.

Bicikl zato onda zvuči kao razumna alternativa. A uvijek ima i posebnih ponuda za sasvim solidne bicikle...