Zmije u Hrvatskoj - opasnosti i prevencija

Na našem području živi 14 vrsta zmija, od kojih su samo dvije otrovnice: poskok i riđovka. Iako je poskok nešto otrovniji od riđovke, obje zmije su manje otrovne od, primjerice, afričkih ili azijskih zmija otrovnica, te je njihov ugriz rijetko kada smrtonosan.

Poskok (modras, kamenjarka; Vipera ammnodytes) je pepeljsato sive boje i naraste do 1 metra. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Uzduž hrpta nalazi se tamna vijugava linija koja ide od glave do vrha repa i karakteristična je za svaku viperu (tzv. Kainov znak). Sa strane linije nalaze se tamne mrlje. Poskok živi uglavnom u južnim, krševitim krajevima.

Riđovka (šarka; Vipera berus) se nalazi u cijeloj Europi. Duga je oko 60 do 80 cm, te također ima "cik-cak" liniju uzduž tijela. Postoje dvije vrste: Vipera berus bosniensis i Vipera pseudoaspis.

Ako zmija ugrize, najvažnije je utvrditi je li otrovna. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način vrijedi samo za područje Europe.

Vrste iz porodice Viperidae iz Sjeverne i Južne Amerike te Azije, kao što su na primjer čegrtuše, imaju i udubljenje između očiju i nosnica koje im služi za otkrivanje topline. Međutim, naše vrste iz porodice Viperidae (poskok, riđovka i planinski žutokrug) nemaju takvo udubljenja, te nam ono ne može služiti kao jedan od kriterija za razlikovanje zmija otrovnica i neotrovnica u našem podneblju.

U postupcima samopomoći sugerira se da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena tada je poželjno da se donese u bolnicu radi točne identifikacije, što bitno utječe na terapijski postupak.

Na mjestu ugriza obično se vide dvije ubodne ranice od zmijskih zuba međusobno udaljene 6-8 mm, iako je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo. Prema podacima, čak 22% dokazanih ugriza nema znakova otrovanja.

Na mjestu ugriza unutar dva sata javlja se bol i otok. Kod težih otrovanja bol se javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza u gotovo polovici ugriženih javljaju se opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti, te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.

Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa, te je ako je prošlo više od 5 godina potrebno docijepljivanje.

Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo mirovati tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati. Oko 5 do 10 cm iznad mjesta ugriza ugriženi ekstremitet treba podvezati srednje jakim stiskom kako bi se zaustavila venska i limfna cirkulacija, a u svrhu usporavanja širenja otrova u organizmu. Važno je, međutim, da se ne podveže prečvrsto kako se ne bi zaustavila arterijska cirkulacija.

Neophodan je hitan prijevoz ugrižene osobe u bolnicu.

U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.

Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza.

Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum) potječe iz konjskog seruma, a sadrži protutijela koja je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov. Antiviperinum se daje isključivo u bolničkim uvjetima intravenski, i to samo kada je strogo indiciran, budući da sam antiserum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.

Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere predostrožnosti koje mogu znatno umanjiti mogućnost da vas zmija ugrize:

1. Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugriženi pri pokušaju da zmiju ubiju ili da joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju.

2. Izbjegavajte visoku travu ukoliko nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), te se što je moguće više krećite već postojećim stazama.

3. Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (primjerice zavlačiti ruku u grm ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ukoliko niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije.

4. Posebno budite oprezni i pripravni ukoliko se penjete po stijenama