Zelena tehnologija pokreće bijelu tehniku

Doista je zanimljiv prizor kada prljavi veš prolazi na pokretnoj traci kao prtljaga pri sigurnosnoj kontroli na aerodromima. U jednom trenutku se zaustavlja i rublje se skenira: kompjutor izbacuje stupanj prljavosti, materijal odjeće, dakle, prepoznaje radi li se pretežito o pamuku ili sintetici. Na temelju svih tih podataka kompjutor određuje trajanje pranja i potrebnu količinu praška.

Ovakav proces ima dvije prednosti -  olakšava rukovanje korisniku i dobar je za okoliš. Istraživanja su naime pokazala da većina korisnika ne zna koliko bi praška ili tekućeg sredstva za pranje rublja trebalo staviti u perilicu. A ako se u stroj stavi previše deterdženta, on troši više vode da bi oslobodio rublje sapunice - to je kao i kad se tuširate: što uzmete više sapuna, tj. kupke, više će vam vode trebati da je isperete.

Štedljivi "mozak"

No, "ekološke" perilice rublja nisu jedini trend "zelene tehnologije" na međunarodnom sajmu IFA u Berlinu, koji sve više postaje sajam kućanske tehnologije. Bernhard Hörsch, šef marketinga Mielea objašnjava kako je poseban izazov pojedine kućanske aparate uvezati u takozvane Smart Gridse, inteligentne mreže. U njima se uređaji pale automatski, kada je tarifa struje najjeftinija. Posebno korisni su takvi sustavi u domaćinstvima u kojima su na krovu solarni kolektori.

Energija skupljena u kolektorima može biti pohranjena u njima. "Mozak" sustava prepoznaje kada je vremenska prognoza dobra i uključuje u to vrijeme kućanske aparate. Hörsch međutim vjeruje kako su se kod konvencionalnih, pojedinačnih kućanskih aparata iscrpili svi potencijali za štednju. Perilica suđa jednostavno ne može funkcionirati s nulom litara vode, argumentira on.

Gdje završe stari uređaji?

Proizvođači se moraju boriti s još jednim problemom: godišnje u Njemačkoj u smeću završi oko milijun tona starih električnih uređaja, a samo manje od trećine tog otpada se uspije ukloniti trajno i ekološki podnošljivo. Ostatak u pravilu završi na hrpama smeća u nerazvijenim zemljama. Mnoga poduzeća su stoga počela paziti na ekološke osobine materijala koje koriste. Šef marketinga Mielea Hörsch tvrdi tako da njegova firma pazi da su materijali koje ugrađuje u svoje uređaje razgradivi i da ih je moguće reciklirati. "A najvažnija točka je da naši uređaji funkcioniraju 20 godina", kaže on.

I u Boschu su prepoznali ovaj problem, kaže Michael Bohn, šef njihovog marketinga, stoga recikliraju 92 posto svih otpada u proizvodnom procesu. Na onih osam posto moraju još raditi, dodaje Bohn.

Najveća ušteda na hladnjacima

U prosjeku su "štedljivi" kućanski aparati naravno skuplji u trgovinama, ali se, ako ih se koristi duže od deset godina, isplate. Upravo zato su važni njihova kvaliteta i mogućnost dugog korištenja. U Siemensu stoga, kažu, svjesno žrtvuju modne estetske i dizajnerske trendove u korist dugog vijeka.

Najveći potencijal štednje imaju, međutim, i dalje hladnjaci. Oni, naime, rade 24 sata na dan, svaki dan u tjednu, mjesecu i godini. Firma Bosch je iz toga povukla konzekvencije i od jeseni koristi samo hladnjake posebno štedljive klase A++ i A+++. Studije se međutim pokazali da su mnogi potrošači zbunjeni postojećom klasifikacijom štedljivost uređaja i da na kraju nemaju pojma kojoj klasi pripada hladnjak koji imaju u svom kućanstvu.