Zašto trebamo jesti sporo?

Koliko ste puta "ubacili nešto u sebe na brzaka"? Vjerojatno puno puta, naročito na poslu ili kad gladni dođete kući... pa vam je to na kraju prešlo u naviku. I to jako lošu, kažu stručnjaci, jer ćete brže nabiti višak kilograma.

Brzo konzumiranje velikih nedovoljno prožvakanih zalogaja hrane, moglo bi predstavljati dovoljan razlog da se kod određenog broja osoba udvostruči rizik od potencijalne pretilosti, izvijestili su japanski znanstvenici, koji su rezultate svojeg istraživanja objavili u zadnjem broju stručnog časopisa British Medical Journal.

I problem u sustavu koji organizmu signalizira kad treba prestati jesti, djelomično je odgovoran za pretjeranu težinu kod nekih osoba, smatra britanski nutricionist, profesor Ian McDonald sa Sveučilišta Nottingham. Savjet naših baka, smatra on, o tomu da bi svaki zalogaj, prije gutanja, trebalo prožvakati najmanje 20 puta mogao bi biti točan, prenose britanski mediji.

Tijekom zadnjeg istraživanja, u kojemu je sudjelovalo 3.000 dobrovoljaca, pozornost se obratila na odnos između brzog konzumiranja hrane, osjećaja sitosti i pretilosti. Polovina od 3.000 dobrovoljaca znanstvenicima je odgovorila kako najčešće hranu konzumira brzo i velikim zalogajima.

U odnosu na grupu koja je hranu jela sporo, ona skupina koja je hranu konzumirala brzo imala je 84 posto više izgleda da postane pretilom, što je bilo posebno izraženo kod žena. Oni koji su, osim što su 'proždirali' svoj obrok, jeli sve dok nisu osjećali potpunu sitost, imali su tri puta više izgleda za potencijalnu pretilost.

Profesor McDonald tvrdi da je puno razloga zbog kojih brzo konzumiranje hrane može biti pogubno za prekomjernu težinu određene osobe.

"Ako jedete brzo, želudac će vam biti pun prije nego što do vašeg mozga stigne signal da se to dogodilo, zbog čega se osoba obično prejede, a to često vodi pretilosti".

Znanstvenici savjetuju da djecu učimo jesti sporo, da zalogaj prožvaču dvadesetak puta te da prestanu jesti kad osjete sitost.