Zašto su ove godine toliki ekstremi?

Ljudi su brzo okrivili klimatske promjene - i u pravu su: globalno zagrijavanje izazvano ljudskom aktivnošću igra najveću ulogu. Višetjedni toplinski val koji je započeo u lipnju u Teksasu, jugozapadu SAD-a i Meksiku bio bi praktički nemoguć bez njega, otkrila je jedna studija.

Ipak, ovogodišnji ekstremi veći su od onoga što bi antropogeno globalno zagrijavanje samo moglo izazvati. Temperature u rujnu daleko su iznad prosjeka bilo kojeg prethodnog rujna i oko 1.75 stupnjeva Celzijusa iznad predindustrijskog prosjeka, pokazao je opservacijski program EU-a.

Ovogodišnji srpanj bio je uvjerljivo najtopliji mjesec otkad postoje mjerenja. Prosječne globalne temperature bile su gotovo trećinu stupnja Celzijusa iznad ranijeg rekorda, postavljenog 2019. godine.

Ljudska aktivnost povisuje temperature u prosjeku za 0.1 stupanj Celzijusa svakih deset godina. No ove godine, tri dodatna prirodna faktora pomažu povisiti globalne temperature, ali i izazvati katastrofe: to su fenomen El Niño, solarne fluktuacije i ogromna podvodna vulkanska erupcija.

Nažalost, ti faktori kombiniraju se na način koji pogoršava globalno zagrijavanje. Još gore je to što možemo očekivati da će se neobično visoke temperature nastaviti, što znači da će u bliskoj budućnosti doći do još ekstremnih meteoroloških uvjeta.

El Niño

El Niño je klimatski fenomen koji se događa svakih nekoliko godina kada površinske vode na tropskom Pacifiku promijene smjer i zagriju. To zagrijava atmosferu, što utječe na temperature i vremenske uvjete diljem planeta.

Ukratko, atmosfera "posuđuje" toplinu od Pacifika, zbog čega globalne temperature blago porastu. To se dogodilo 2016., kada je zabilježen posljednji jaki El Niño. Globalne temperature tada su porasle u prosjeku za 0.14 stupnjeva Celzijusa, zbog čega je 2016. bila najtoplija godina u povijesti. Slabi El Niño također se dogodio 2019.-2020., zbog čega je 2020. postala druga najtoplija godina u povijesti.

Fenomen suprotan od El Niña, La Niña, donosi pacifičke struje hladnije od uobičajenih koje se kreću prema zapadu, upijajući toplinu iz atmosfere, što hladi planet. La Niña je trajala posljednje tri godine, što znači da sada doživljavamo još izraženiju temperaturnu promjenu.

Klimatski modeli sada sugeriraju da Zemlju čeka prvi snažni El Niño od 2016. godine.

Solarne fluktuacije

Sunce možda konstantno sja, no njegova energija se mijenja na mnogo različitih vremenskih razina.

Sunce se polako zagrijava, a za pola milijarde godina, zbog njegove topline će ispariti Zemljini oceani. Kada govorimo u ljudskim gabaritima, energija Sunca vrlo malo varira, i to u ponavljajućem 11-godišnjem ciklusu. Vrhunci tog ciklusa premaleni su da bismo ih primijetili na svakodnevnoj razini, no oni ipak utječu na klimatske sustave Zemlje.

Ubrzana konvekcija unutar Sunca stvara snažno magnetsko polje koje se u potpunosti preokreće svakih 11 godina, što izaziva taj ciklus u radijaciji.

Povećanje temperature Zemlje tijekom solarnog maksimuma, u usporedbi s prosječnom proizvodnjom energije, iznosi tek 0.05 stupnjeva Celzijusa, oko trećine snažnog El Niña. Za vrijeme solarnog minimuma događa se suprotno. Ipak, za razliku od nepredvidivih promjena koje donosi El Niño, 11-godišnji solarni ciklus je pravilan i lako predvidiv.

Posljednji solarni ciklus do svog minimuma je došao 2020. godine, što je umanjilo efekte ionako skromnog El Niña. Trenutni solarni ciklus već je premašio vrhunac relativno slabog prethodnog ciklusa, a vrhunac će doseći 2025. godine.

Ogromna vulkanska erupcija

Vulkanske erupcije također mogu značajno utjecati na globalnu klimu, najčešće smanjenjem globalnih temperatura - no ne uvijek.

Najveća vulkanska erupcija 21. stoljeća bila je ona na otoku Tongi, a ona je donijela efekt zagrijavanja, a ne hlađenja.

Erupcijom je oslobođeno neobično malo rashlađujućih sulfatnih aerosola, no ogromna količina vodene pare. Magma je eksplodirala ispod mora, u paru pretvorivši ogromnu količinu oceanske vode koja je poput gejzira eruptirala u atmosferu.

Vodena para snažan je staklenički plin, a erupcija bi mogla zagrijati atmosferu za oko 0.035 stupnjeva Celzijusa, pokazala je jedna procjena. Vodena para je plin koji može u atmsferi ostati mnogo godina. Zagrijavajući efekt ove erupcije trajat će, očekuje se, najmanje pet godina.

Globalno zagrijavanje

Sve to dolazi povrh antropogenog globalnog zagrijavanja.

Ljudi su odgovorni za porast globalnih prosječnih temperatura za oko 1.1 stupanj Celzijus od 1900. godine, oslobađajući ogromne količine stakleničkih plinova, pogotovo ugljičnog dioksida, u atmosferu. Količina ugljičnog dioksida u atmosferi porasla je za 50 posto, uglavnom zbog izgaranja fosilnih goriva. Zagrijavanje izazvano stakleničkim plinovima zapravo je više od 1.1 stupnja Celzijusa, no maskiraju ga drugi ljudski faktori koji imaju efekt hlađenja, poput onečišćenja zraka.

Što to znači za budućnost?

Sljedećih nekoliko godina moglo bi biti iznimno teško.

Ako se u sljedećih nekoliko mjeseci razvije snažan El Niño, kao što stručnjaci predviđaju, u kombinaciji sa solarnim maksimumom i posljedicama erupcije vulkana, temperature na Zemlji vjerojatno će nastaviti rušiti rekorde.

Kako temperature budu rasle, meteorološki fenomeni postajat će sve ekstremniji. Vrućina će značiti porast u broju toplinskih valova, poplava i drugih ekstremnih vremenskih uvjeta, pokazuju klimatski modeli.

U siječnju ove godine, znanstvenici su napislai kako su izgledi za to da će Zemljina temperatura doseći porast od 1.5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na predindustrijsko razdoblje do 2028. godine porasli za preko 50 posto, što povećava rizik od pokretanja ekstremnih klimatskih fenomena s još većim posljedicama po ljude. Nažalost, istovremeno se pojavilo nekoliko klimatskih fenomena koji izazivaju zagrijavanje, što znači da nam izgledi ne idu u korist.