Zašto se neki ljudi ne vole grliti
Osobe koje su odrastale uz roditelje koji su ih grlili i mazili, nastavile su s istom praksom te je veća vjerojatnost da su isti obrazac ponašanja primijenile i kod vlastite djece
Zagrljaj je jedan od uobičajenih pozdrava među prijateljima, no osim toga može biti i vrlo intimna stvar, stoga ne čudi da postoje ljudi koji gotovo uvijek ustuknu kad se treba zagrliti s nepoznatom osobom.
Nekad je to macho priča - muškarac koji smatra da se nije primjereno zagrliti s drugim muškarcem jer bi to po njegovom mišljenju dovelo u pitanje njegovu seksualnu orijentaciju, no većina ipak ima drugačiji i ozbiljniji problem: jednostavno zazire od dodira i zagrljaja.
Takvi ljudi često nemaju izbora do stisnuti zube, suspregnuti nelagodu i prihvatiti zagrljaj ili ga nekako izbjeći - poljupcem poslanim u zrak ili rukovanjem.
Znanstvenici tvrde da je u većini slučajeva problem u odgoju i da nesklonost odraslih ljudi zagrljajima u većini slučajeva potječe iz djetinjstva.
Profesorica sa Sveučilišta Northern Illinois Suzanne Degges White je kazala: Sklonost prema fizičkom dodiru, bez obzira na to je li riječ o zagrljaju, milovanju po glavi ili ramenima, ili o rukovanju često je posljedica iskustava koje osoba nosi iz najranijeg djetinjstva.
Studija provedena 2012. upućuje na to da su osobe koje su odrastale uz roditelje koji su ih grlili i mazili, nastavile s istom praksom te je veća vjerojatnost da su isti obrazac ponašanja primijenile i kod vlastite djece.
No Degges White iznosi i kontradiktornu informaciju po kojoj odrastanje bez čestih zagrljaja kod nekih ljudi ima suprotan efekt. Naime, objasnila je znanstvenica, nedovoljno grljena djeca u odrasloj dobi često vape za fizičkim kontaktom i ne mogu se pozdraviti s prijateljima bez zagrljaja ili dodira po ruci ili ramenu.
Rezultati studije ukazuju na to da su "zagrljaji važan dio emocionalnog odgoja djeteta".
Znanstvenica kaže da ne treba zanemariti ni kulturološke elemente kada je posrijedi fizički dodir među ljudima.
Kao primjer navodi stanovnike Amerike i Velike Britanije koji se, po podacima iz 2010. grle puno rjeđe od stanovnika Francuske ili Puerto Rica.
Degges White kaže kako smatra mudrim izbjegavati grljenje s nepoznatim ljudima te da je svačije pravo imati pod kontrolom ono što mu se događa s tijelom.
Dodaje da se averzija prema grljenju može se prevladati, ali da to nije nužno, jer nema ničega lošeg u izbjegavanju zagrljaja i zbog toga ne treba osjećati pritisak.
Novi komentar