Zašto neki odustaju od života?

Želja za životom obično je jača od svega drugoga, no nakon neke snažne traume nerijetko ljudi jednostavno - odustanu od života.

"Psihogena smrt je stvarnost", rekao je John Leach, viši znanstvenik na odjelu za sport i tjelovježbu na Sveučilištu u Portsmouthu. "Nije to samoubojstvo, nije povezano s depresijom, to je čin odustajanja od života, predaja, te smrt nastupa ubrzo, to je vrlo teško stanje povezano s teškom traumom", rekao je Leach.

Na temelju kliničkih zapažanja Leach je identificirao pet stupnjeva "give-up-itisa" (kovanica od engleske riječi give up=odustati i nastavka -itis) u ljudi nakon traumatičnog stresa. Ti ljudi razviju "krajnju apatiju, ne nadaju se, odustaju od želje za životom i umiru iako za to nema očitog organskog razloga", kaže Leach. 

U svome radu objavljenom u znanstvenom časopisu Medical Hypotheses znanstvenik kaže da je takvo stanje propadanja "klinički izraz mentalnog poraza", a  tjelesno bi moglo biti pozveano s disfunkcijom mozga koja nastupa zbog  "neravnoteže dopamina". 

Dopamin je neurotransmiter koji se proizvodi u mozgu, kemijski je vrlo sličan adrenalinu, a pruža  "osjećaj zadovoljstva" i pomaže mozgu regulirati emocije i razine energije. 

Smrt nije neizbježna za osobe pogođene "give-up-itisom" jer je moguće intervenirati tako da se u mozgu oslobađa više dopamina.

"Preokret nastaje kada osoba ponovno shvati da ima izbor, kada preuzme kontrolu i bude uz osobu koja joj pomože da zaliječi rane i tako ponovno probudi želju za životom", zaključuje Leach.