Zašto ljudi vjeruju u nadnaravno

Znanost se već duže vrijeme suočava s pitanjem što stoji iza ove raširene, naizgled urođene ljudske sklonosti prema vjerovanju u nadnaravno. U novom istraživanju objavljenom u časopisu Nature Human Behaviour, autori su se posvetili ovoj temi s novom analizom, uspoređujući razmišljanje o nadnaravnom u više od 100 različitih kultura.

Podaci koji su korišteni u ovoj analizi sastoje se od detaljne etnografske dokumentacije života na različitim mjestima.

Mnoge prethodne studije već su istraživale psihološke i društvene aspekte vjerovanja u duhove. Međutim, ova nova studija predstavlja prvi međukulturalni komparativni test koji se usredotočuje na način na koji ljudi koriste nadnaravna objašnjenja za tumačenje prirodnog i društvenog svijeta.

Ovaj pristup obuhvaća pripisivanje događaja nadnaravnim procesima, kao što su radnje bogova, duhova predaka ili ljudi koji prakticiraju magiju.

Sukladno antropološkim i psihološkim tradicijama, naša vrsta uvijek je težila razumijevanju kompleksnosti prirode. Želimo otkriti razloge zbog kojih se događaju određeni događaji i predvidjeti njihovu buduću pojavu. No, nažalost, mnogi događaji nemaju jasno definirane uzroke. Umjesto da prihvatimo da jednostavno ne znamo što se događa u takvim situacijama, često pribjegavamo vjerovanju u višu silu. Kada nam nedostaje empirijski utemeljeno razumijevanje, često se oslanjamo na nadnaravne mogućnosti kako bismo objasnili te situacije.

Sociološki argument kaže da bi se objašnjenja nadnaravnog trebala više usredotočiti na društveni svijet, a ne prirodni. Zajednička uvjerenja mogu njegovati osjećaj grupnog identiteta i potaknuti suradnju, što je posebno važno za vrstu koja mora živjeti zajedno da bi preživjela.

Osim toga, nadnaravna objašnjenja mogu služiti različitim drugim funkcijama, poput opravdavanja društvenih uređenja i aktivnosti.

Na primjer, mogu dati duhovni legitimitet izboru kraljeva, započinjanju ratova i slično.

Rezultati istraživanja pokazali su da ljudi češće traže nadnaravna objašnjenja za prirodne pojave nego za društvene. Čak 92 posto kultura ima nadnaravna objašnjenja za uzroke bolesti, dok samo 49 posto kultura objašnjava ratovanje putem natprirodnih mehanizama.

Znanstvenici nisu pronašli veću koheziju u kulturama koje imaju više nadnaravnih objašnjenja za društvene pojave u odnosu na one s manje takvih objašnjenja. Zanimljivo je da su otkrili da se ta društvena objašnjenja pojavljuju samo u društvima koja također imaju nadnaravna objašnjenja za barem jedan prirodni događaj.

Ovo sugerira, ali ne dokazuje da bi nadnaravno razmišljanje o prirodnom svijetu moglo biti preduvjet za društveno orijentirano nadnaravno mišljenje.

Iako ova korelacijska studija ne dokazuje definitivno kako je nadnaravno razmišljanje nastalo, ukupni rezultati najsnažnije podržavaju psihološku perspektivu. Međutim, ne isključuje u potpunosti društveni značaj vjerovanja u nadnaravno, što je također dobro predstavljeno u rezultatima.

Smatra se da način na koji razmišljamo o društvenom svijetu može imati korijene u načinu na koji razmišljamo o prirodnom svijetu. Nadnaravne sklonosti mogu imati korisne društvene funkcije, ali njihova primarna uloga u našem razmišljanju odražava duboko ukorijenjenu ljudsku potrebu za razumijevanjem tajanstvenog svijeta koji nas okružuje.