Zašto gospoda voze bicikl?

Bicikl je kao sredstvo specifično. U komunističko doba, bicikl je bio luksuz, a ujedno i simbol siromaštva i neimaštine. Djeca su njime išla u školu, radnici na posao, do vlaka, s vlaka kući. Devedesetih, za grabežljivog vremena opće otimačine i jeftinih kredita, taj trend se nastavio. Djeca su dobivala bicikle za pričesti, firme, a čim se došlo u doba sposobnosti vožnje automobila, zaboravljalo se na kretanje vlastitom snagom.

21. stoljeće donosi nam trend okretanja prema brigi za vlastito tijelo. Menadžeri, šefovi, poslovnjaci i radnici počinju trčati, odlaziti u prirodu, više ne rade kako bi radili, već odvajaju slobodno vrijeme kako bi testirali granice svog tijela, ali i uživali.

Odjednom, bicikl postaje sredstvo odabira, ali i prestiža. Biti šef koji dolazi na posao biciklom stvar je „hip" trenutka i kao takav dodatan je poslovni bod. Odlazak i vožnja nakon posla odmara, pomaže ti da budeš fokusiran, spreman, ali i opušten. Solo vožnja ostavlja te s tvojim mislima i ako u 90-120 minuta ne rješiš sam probleme, bez mobitela, bez tehnologije, na dva kotača i u tišini, nema tog psihijatra koji ti može pomoći.

Kako gospoda voze?

Gospoda voze bicikl, gospoda ne diskriminiraju po vrsti, obliku ili vrijednosti. Današnje društvo iznimno je polarizirano, no gospoda to ne rade. Postoje oni koji voze MTB (montići i fulke, šume, brda i doline, blato i granje su im najbolji prijatelj), oni koji voze cestu (jurilice, specke, karbonce i čelične ili aluminijske, ekipa koja ne voli blato, makadam, ali obožava asfalt i brzinu), pa oni između sa trekkingom, ekipa na gradskim biciklima, bmx skakači, a svima je zajedničko da vole bicikl.

Gospoda vole bicikl, cilj im je voziti i biti što bolji u tome što rade. Cilj je gospodi biti čovjek. Mali susjed sa prvim biciklom jednako je vrijedan biciklist kao i onaj sa karboncom od više tisuća eura. I on će postati veliki gospodin, samo ako mu gospodin pokaže kako.

Više pročitajte na portalu Gentleman.hr