Zašto Bosna i Hercegovina treba NATO?

Zemlja očekuje listopadske izbore duboko podijeljena usred političke, gospodarske i socijalne krize, pa ulazak u NATO program MAP dolazi u najbolje vrijeme, ocijenili su predsjednica i član uprave Međunarodne krizne skupine (ICG), Louise Arbour i general Wesley Clark u novom broju američkog dvomjesečnika Foreign Policy.

Tri naroda u zemlji - Bošnjaci, Srbi i Hrvati - svi se natječu u određivanje budućnosti države BiH. Zemlja će održati opće izbore u listopadu, a ako to nije dovoljno destabilizirajuće, u pojedinim izbornim jedinicama svi trče u suprotnom smjeru: Srbi prijete da će raspisati referendum o Daytonskom sporazumu, Hrvati pozivaju na stvaranje autonomnog entiteta u okviru šire države, a bosanski Muslimani traže novi ustav koji će im dati više moći, te zamijeniti postojeći, visoko decentralizirani dokument. Formiranje koalicijske vlade nakon listopadskih izbora bit će vrlo teško, bez obzira tko pobijedi. Povrh političke krize, zemlja je usred ekonomskog i socijalnog kraha, ocjenjuju autori.

Paradoksalno, iznose autori, to je upravo vrijeme za NATO da stvori bliži savez s BiH, što je proces koji je započeo prošloga četvrtka u Tallinnu, u Estoniji.

Ministri vanjskih poslova članica Saveza složili su se na sastanku u Tallinu da BiH prime u Akcijski plan za članstvo (MAP), što je dobrodošao korak za održavanje napetog mira mira i stabilnosti u zemlji.

Potpora za političke i gospodarske reforme

MAP je program pomoći kroz koji NATO i njegove članice pružaju smjernice i potporu za konkretne političke, gospodarske, sigurnosne i zakonske reforme. "To je upravo ono što treba BiH u ovako napetom trenutku, dijelom da umiri različite političke frakcije u zemlji, a dijelom da pomogne progurati jako potrebne reforme", ističu Arbour i Clark.

Dosadašnji pokušaji SAD i EU da pomognu BiH provesti ustavne promjene kako bi vlada bila funkcionalnija razbijeni su, nitko na terenu nije spreman poduzeti teške korake.

Ono što je, po njihovim riječima, potrebno jesu "promjene u procesu donošenja odluka u zemlji tako da zakoni i reforme više ne mogu biti taoci jedne etničke skupine, bez obzira na najbolje interese građana BiH u cjelini".

Političarima u BiH danas nedostaje zajedničkih interesa i vrijednosti nužnih da nadograđuju na onome što su dogovorili u Daytonskim sporazumima, no bliža veza s NATO savezom može pomoći da izgrade osjećaj zajedničke svrhe i smire stanje u zemlji.

"Veliki dio sadašnje napetosti u BiH postoji jer se svi sudionici osjećaju nesigurno oko buduće strukture bosanske države i njihovog statusa unutar nje. Ulazak u NATO-ov program može svim stranama dati osjećaj sigurnosti, dati im više povjerenja za poduzimanje nužnih ustavnih promjena, čak i kada je to politički teško", drže autori.

Čak i među bosanskim Srbima, skupini koja ja najmanje sklona približavanju NATO-u, potpora javnosti za članstvo je već na 35 posto, pa i premijer Milorad Dodik, dokazano težak partner međunarodne zajednice, favorizira članstvo u NATO-u za BiH. Nacionalističko protivljenje Savezu, zbog bombardiranja Srbije 1999., manje je vjerojatno jer se i Beograd približava Savezu.

"Ako dođe do reforme, ona će djelovati samo ako je oblikovana od i za sva tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata", naglašavaju Arbour i Clark. MAP je, po njihovoj ocjeni, od vitalnog značaja za BiH jer stavlja inicijativu i 'vlasništvo' nad procesom reformi u ruke bosanskohercegovačkih čelnika.

BiH mora početi sama obavljati težak posao

U proteklih 15 godina oni su se prečesto skrivali iza leđa Ureda visokog predstavnika (OHR), izbjegavajući teške odluke, kod provedbe reformi u nizu pitanja od uvođenja zajedničkih registarskih pločica do mandata međunarodnih sudaca za ratne zločine, ističe se.

Ovoga puta, čelnici u BiH moraju prestati očekivati da ih netko dođe spašavati i početi sami obavljati težak posao, pišu autori te navode nedavne pozitivne primjere donošenja zakona koji su omogućili znatnu pomoć MMF i vizne olakšice s Europskom unijom.

Prvi test za čelnike u BiH dolazi i prije prvog dana novog angažmana NATO-a, jer im je rečeno da će MAP službeno početi tek kada vojne baze identificirane kao potrebne za buduće obrambene svrhe, budu uknjižene kao nacionalno vlasništvo države BiH, a ne kao zasebna imovina jednog od dva entiteta - Federacije BiH ili Republike Srpske.

Ako BiH prođe kroz još jedne ogorčene izbore bez dobrih vijesti, već i ovako oskudna predanost NATO-u i vlastitim reformama mogla bi se slomiti i propasti. Ako se zastoj nastavi i nakon izbora, moglo bi postati nemoguće formirati novu vladu, koja nužno mora sadržavati fer mješavinu Bošnjaka, Srba i Hrvata, što bi državu ostavilo bez vlade ili gore od toga.

"Ulozi su visoki i zato je sada pravi trenutak za BiH i NATO-o da prodube veze", zaključuje Arbour, bivša glavna tužiteljica ICTY-a i visoka povjerenica UN za ljudska prava, te general Clark, bivši zapovjednik snaga NATO-a, u magazinu Foreign Policy. (hina/metro-portal)