Zakoni i propisi koje većina nas svakodnevno krši

„Građanski je neposluh jedni pravi temelj ljudske slobode. Samo robovi mogu biti poslušni", rekao je jednom prilikom Henry David Thoreau, američki pisac i filozof. I doista, građanska nas svijest uči da je naša sveta dužnost kao stanovnika slobodnog i slobodoumnog društva pobuniti se protiv svih zakona koje smatramo nepravednima, neljudskima i lošima, koliko god da je sam proces njihova donošenja bio zakonit.

Ovo nije takva priča.

Postoje mnogi sasvim humani, logični i nenametljivi zakoni i pravila ponašanja koja zahtijevaju od nas samo malo angažmana i dobre volje kako bi ih uspješno provodili, a mi to ipak ne činimo. Stranica TopTenz.net donosi popis takvih pravila, a mi vam prenosimo najzabavnije od njih. Dobrodošli u anarhiju svakodnevnice.

1. Pretrčavanje (ili prešetavanje) ceste

Ako se ne varamo, ovo se službeno zove prelazak kolnika izvan obilježenog pješačkog prijelaza. Propisi koji reguliraju ovo su brojni i detaljni, ali većina nas jednostavno nema vremena čekati zeleno svjetlo dok se u 3 ujutro gegamo kući iz kafića, a oni „bolji" među nama ne mogu čak niti pronaći pješački prijelaz. Ipak, nepropisno prelaženje ceste nije nešto vezano isključivo uz sitne noćne sate, budući da svakodnevno na ulicama naših gradova možete vidjeti tisuće i tisuće ljudi kako ovo prakticiraju, uvjereni kako policija ipak ima pametnijeg i važnijeg posla. Nažalost, oni manje sretni skupo plate ovu nonšalanciju, budući da u najboljem slučaju možete izgubiti 300 kuna, a u onom najgorem i vlastiti život. Je li vrijedno toga? Odlučite sami.

2. Tuširanje prije ulaska u bazen

„Ma kajgod", reći će oni snalažljiviji među nama, „pa ionako ću se u bazenu okupat', ne moram se tuširat." Za razliku od Japanaca koji se temeljito otuširaju prije negoli uđu u vlastitu kadu, stanovnici zapadnog svijeta (kojemu i mi pripadamo, ali najčešće kad su negativne stvari u pitanju) nemaju nikakvih problema da svu prljavštinu i bakterije na svom tijelu veselo podijele sa prljavštinom ljudi koji su se već „okupali" u bazenu. Ulaženje u bazen bez tuširanja rijetko je gdje više dozvoljeno, ali istovremeno i vrlo slabo provodi. Imajte na umu da je tuširanje prije ulaska u bazen, unatoč tomu što je većini prava gnjavaža, istovremeno ipak stvar dobre kulture i higijene i da bi je trebali prakticirati što je moguće češće. Na kraju krajeva, prljava je voda razlog što mnogi još uvijek zaziru od odlaska na bazene.

3. Zaposlenici koji ne peru ruke nakon odlaska na WC

Ovo je jedna od onih stvari o kojima uglavnom ne razmišljamo kako bi sačuvali naš duševni mir i zdravlje, ali svatko tko je radio u bilo kojem uslužnom sektoru može vam potvrditi da ovo uopće nije tako rijetka pojava koliko mislite. Činjenica da blagajnica u velikom trgovačkom centru „nije stigla" oprati ruke nakon WC-a možda vam i nije tako gadljiva, ali hoćete li misliti isto i za osobu koja vam prodaje hranu? Štoviše, kad je hrana u pitanju, ne mora se uopće raditi o odlasku na WC, budući da je većini ljudi sasvim dovoljno da netko ispuše nos ili se počešće po intimnom dijelu, nakon čega dira nečiju hranu, da im zgadi cijeli život. Kad bi netko proveo anonimnu anketu među zaposlenicima, vjerojatno bi ostali šokirani koliko njih smatra da „samo" mala nužda nije dovoljno dobar razlog da peru ruke.

4. Čitanje novina i časopisa koje ne namjeravate kupiti

Većina ljudi neće u ovome vidjeti ništa sporno, ali na ovaj način tehnički gledano kradete od ljudi (tvrtki) kojima je pisana riječ proizvod koji prodaju svojim kupcima. Naravno, u praksi je to ipak malo drukčije, budući da su rijetke knjižare i trgovine koje svojim potencijalnim kupcima ne dozvoljavaju da barem prelistaju knjigu ili časopis koji namjeravaju kupiti. Ovo posebice vrijedi za trgovine u kojima se česti kupac, gdje nitko neće ni trepnuti ako 10 minuta pregledavate nove magazine, a na kraju se i odlučite za kupnju jednog od njih. Ipak, budite oprezni da ne pretjerujete u iskorištavanju ove dobre volje. Malo je koja industrija tako snažno osjetila krizu kao ona koja se bavi izdavanjem časopisa i dnevnih novina, stoga su mnogi spremni na sve da se žestoko bore za svaku svoju kunu.

5. Vožnja u lijevoj traci autoceste

Lijeva je traka jedno od onih mitskih mjesta na autocesti koju svaki vozač tumači na svoj način, ne obazirući se na to što o cijeloj stvari „misle" pozitivni pravni propisi naše države. Oni s brzim automobilima koji ne mare za cijenu goriva čak ni usred recesije na lijevu traku gledaju kao na svoje bogomdano pravo i pistu za polijetanje koja u svakom trenutku mora biti „čista" od sirotinje i onih naivaca koji voze propisanom brzinom. Vikend-vozači i svi oni koji na autocestu izlaze dvaput godišnje, samo kad idu na more, vjeruju kako je lijeva traka mjesto u kojem je sasvim prihvatljivo voziti 102 kilometra na sat dok nekoliko minuta pretičete kolonu od 10 velikih kamiona u desnoj traci koji voze 101 kilometar na sat. A što o vožnji u lijevoj traci kaže zakon? Doista, zar je ikoga briga?