Zagreb očima New York Timesa

Prvi zaključak novinara New York Timesa je da je Zagreb u krizi identiteta jer zemljopisno pripada Balkanskom poluotoku, ali ako pravog Zagrepčanina nazovete Balkancem možete se slobodno pripremiti na jezikovu juhu.

Priznaje da atmosfera u Zagrebu više nalikuje onoj u Beču nego u Beogradu, ali da Zagreb, za razliku od Beča, ponekad zna biti surov i kaotičan.

Kao specifične karakteristike Zagreba navodi zgodne plavuše, osebujne prodavače na tržnici i glasne Slavene koji se zabavljaju do kasno u noć.

Novinar je u svom članku obišao najvažnije znamenitosti Zagreba a u poslijepodnevnim satima najviše ga je oduševila Tkalčićeva ulica koju je detaljno opisao.

Od lokalne ponude pića posebno mu se svidjelo Velebitsko pivo i rakija. Sviđa mu se i gastronomska ponuda u kojoj je izdvojio restoran Vinodol. Ističe da je Zagreb pun doseljenika iz raznih krajeva Hrvatske što uvelike obogaćuje izvrsnu gastronomsku ponudu.

Zagrebačku špicu spominje u originalnom nazivu i savršeno prenosi njezinu specifičnu atmosferu subotom prijepodne.

- Špica je zagrebački subotnji ritual gdje svi koji žele biti u trendu ispijaju kave. Rezultat svega je modni kaos začinjen oblijetanjem hrvatskih paparazza. Ljudi koji sjede u kafićima uglavnom odmjeravaju prolaznike, a stranci (u koje se mogu ubrojiti svi koji nose ruksake i tenisice) teško da mogu doći do izražaja i pobijediti jaku modnu konkurenciju.

Za sva mjesta koja je posjetio navodi cijene a posjetio je i tržnicu Dolac na kojoj mu je jedan prodavač rekao:

- Ono što vi zovete organskim proizvodima, mi zovemo hranom. Za najbolji noćni provod izabrao bi klub Purgeraj, a preporuča i odmor i prikupljanje energije na Sljemenu.

Nahvalio je i našeg jazz majstora svjetskoga glasa, Boška Petrovića, te njegov B.P. Club.

Koliko god to neki negirali, američki novinar u Zagrebu je uočio dah jugonostalgije vidjevši da se na sajmu antikviteta na Britanskom trgu prodaju portreti Tita, stare medalje, značke i ostale sitnice iz prošlih vremena.