Virtualne žene ozbiljno prijete čovječanstvu

Za nekih 20 godina, kada djeca budu pitala roditelje kako su se upoznali, vjerojatno će dobiti ime neke socijalne mreže kao odgovor. No ljudi koji ne uspijevaju izgraditi uspješnu vezu čak ni uz pomoć interneta, imaju još jednu alternativu - mogu pronaći virtualnog partnera. Njih je vrlo lako pronaći, te ih se vrlo lako i rješiti.

U Indiji tako, mladi diplomanti imaju mogućnost testirati svoju sposobnost za obiteljski život. No, zajednički život s tim nema veze, jer sve se svodi na virtualnu ženu. Ukoliko muškarac ne zna koji tip žene bi mu odgovarao, može izabrati među 4 cyber-ljepotice: otvorene i komunikativne djevojke, ambiciozne i ozbiljne dame, dominantne partnerice, i konačno, konzervativne žene.

Nakon toga može izabrati što će njegova virtualna žena raditi: ostavljati mu glasovne poruke svaki dan, buditi ga ujutro, podsjetiti ga da ode u šoping ili da ranije dođe kući.

Kako navode vlasnici internet stranice koja pruža ove usluge, muškarcu će nakon ovog iskustva biti puno lakše naći pravu ženu koja će mu u potpunosti odgovarati. Ipak, može se dogoditi da su muškarci sasvim zadovoljni svojim virtualnim djevojkama.

Nije tajna da ljudi uz prednosti moderne informatičke tehnologije postupno zaboravljaju užitak prave komunikacije i socijalizacije, te preferiraju prijateljsko dopisivanje putem interneta. Sve dok je moguće imati online prijatelje, zašto ne pokušati naći i virtualnu ljubav? Virtualnu djevojku se ne može dodirnuti, ali ona se nikad ne svađa, ne zanovijeta, nema celiulit ili druge mane, koje prave žene obično imaju.

U Japanu su tako virtualne djevojke postale iznimno popularne. Možete čak s njom izaći van ili na putovanje, a sve što trebate jest instalirati poseban program na mobitel. Tako u japanskom ljetovalištu Atami postoji već 13 lokacija gdje mladi muškarci s mobitelima mogu "dejtati" s Rinko, Manaka i Nene, inače ženskim likovima iz igre LovePlus. Sve što trebaju jest usmjeriti kameru mobitela na mali crno-bijeli kvadrat, koji funkcionira poput dvodimenzionalnog barkoda. Nakon toga softver pokreće objekt njihove želje.

Neki od lokalnih hotela stavljaju barkodove i u sobe, kako bi gosti mogli provesti noć sa svojim virtualnom ljubavi. U ovom slučaju naravno nema erotike, virtualni poljubac je maksimum koji ova vrsta djevojke može dati. Ipak, noć u ovakvoj sobi košta dvostruko više, jer se virtualna djevojka smatra drugim gostom.

LovePlus nije jedina igra tog tipa. Programeri stvaraju sve više aplikacija za usamljene individualce, poput kupovanja odjeće za svoje virtualne družice, izvođenja u restorane itd. Sve to je samo virtualna igra, no ljudi za nju plaćaju. Problem je što ljudi mogu stvoriti jaku vezanost za virtualni karakter. Vezanost se pak može pretvoriti u opsesiju, kada osoba odluči prekinut prave socijalne kontakte kako bi imala više vremena za svoju virtualnu ljubav.