Pakistan: Priča obitelji koja je u poplavama izgubila sve

Pradjed Busar Jatoi čudi se što je još uvijek živ. Rođaci su vukli njegovo staro i bolno tijelo kroz poplave u pakistanskoj provinciji Sindh kako bi ga spasili.

''Imam 100 godina. Doživio sam stotu!'', Jatoi cvate od ponosa. Ali također je doživio vidjeti kako sve za što je u životu radio nestaje pod kovitlajućom smeđom vodom rijeke Ind.

''U vodi smo izgubili sve naše stvari'', kaže Jatoi i dodaje: ''Vlada je majka i otac. Trebala bi činiti dobro, ali mi ovdje s našom djecom umiremo od gladi.''

Pakistanska vlada tvrdi da reagira odgovorno i da čini sve kako bi pružila pomoć i potporu. Ogromna je to zadaća, ako su vladine procjene točne: poplave su pogodile 20 milijuna ljudi.

Obitelj Jatoi jedna je od mnogih koje su prošle kroz, kako se čini, velike rupe u humanitarnoj pomoći.

''Spasili smo se'', kaže Kuda Dino Jatoi. ''Kako nismo našli slobodno sklonište, ušli smo u školu. Bila je zatvorena i prazna.'' Više od 25 članova obitelji od tada je tamo. Prošla su gotovo tri tjedna otkad su poplave uništile njihove domove i stoku te prekrile njihovu zemlju.

Njihovi se problemi množe. Vrućina i nedostatak zdravstvene njege uzrokovali su najezdu muha. Djeca su njima prekrivena. Majke su izvan sebe od tjeskobe.

''Pogledajte je'', kaže Mussamat Islam Jatoi držeći svoju dvomjesečnu djevojčicu koja je prekrivena ranama. ''Već je mrtva'', kaže 20-godišnji rođak Arbab Jatoi. Nitko mu se ne suprotstavlja. Mala Shehnela je letargična i rijetko otvara oči. Nitko ne zna što joj je.

Ali svi znaju što je s Hurmat Jatoi, još jednom od majki u grupi. Blijeda je i oprezno se miče. ''Bolesna sam jer stalno mislim na svoju malu djevojčicu.'' Njezina je bolest tuga. Njezina dvogodišnja djevojčica jedina u obitelji nije preživjela strašne poplave. ''Nemam više djece. Ona je bila jedino'', kaže ona.

Dubina patnje u ovoj pakistanskoj obitelji ne može se opisati riječima na pravi način. Ali jedan pogled na njihova lica i gotovo je možete osjetiti. ''Preživljavanje je vrlo teško'', kaže Hurmat Jatoi prije no što će odvući noge u svoj poljski krevet kako bi nastavila oplakivati.