Velika Britanija povećava pritisak na EU

Michel Barnier, šef EU-delegacije koja vodi pregovore o Brexitu, ovih dana se vjerojatno osjeća kao kralj Sizif. Sizif je uzaludno gurao komad stijene na vrh planine, da bi se kamen uvijek iznova otkotrljao u dolinu. Barnierov kamen je plan EU-a, koji se odnosi na vozni red tj. raspored pregovora o Brexitu. Preko twittera ovaj Francuz je ponovo podsjetio da je neophodan napredak u pogledu poglavlja koja se odnose na građanska prava, račun koji Velika Britanija mora platiti za izlazak iz EU i pitanja Irske i da je to neosporno. O te tri teme se mora najprije raspraviti kako bi se poslije toga moglo pregovarati o budućim odnosima Velike Britanije i EU-a.

Problem je međutim u tomu što su Britanci manje više ignorirali tu želju. Britanski ministar za pitanja Brexita Davis Davis je u kontekstu novih "pozicijskih dokumenata" Velike Britanije ( op. red. dokumenti u kojima se britanska vlada postavlja smjernice i izražava svoj stav po pitanju Brexita) rekao kako je spreman za vođenje "formalnog dijaloga" o budućem odnosu između partnera u pregovorima. To u prijevodu znači da Britanci gotovo pet mjeseci nakon početka procedure Brexita ne prihvaćaju "mapu puta" (Roadmap) Europske unije. Strategija, koja se iza toga krije, postaje sve jasnija i glasi: povećati pritisak i razbiti do sada jedinstveni fronta preostalih zemalja članica EU. Barnierov plan se, dakle, ponovo kotrlja nizbrdo.

Nesuočavanje s realnošću u zemlji Brexita

Bruxelles se do sada ponašao, kao da on ima asa u rukavu. Naravno da Velika Britanija može puno više izgubiti. No ako se sada svi do kraja sljedeće godine nastave ponašati na isti način i ako ne ostvare napredak u spornim pitanjima kao što je plaćanje računa za izlazak iz EU-a, to ekonomski znači katastrofu. I to prije svega za gospodarstvo Velike Britanije. Pritom se institucije EU-a povode ovom kalkulacijom: Britanci to dobro znaju, uskoro će popustiti i konačno prihvatiti pregovarati o mapi puta.

Moguća korektura smjera EU

Ali što će se dogoditi ako ne popuste? U zemlji Brexita situacija je još uvijek kaotična. Neophodne odluke, koje bi se donijele po racionalnim kriterijima, nisu politički izvodljive. Stoga u ljetnim dokumentima koji predstavljaju pozicioniranje prema Brexitu i dalje lebdi duh engleske poslovice koja glasi: "Have your cake and eat it" što znači jesti kolač i istodobno ga sačuvati odnosno željeti i jedno i drugo. Dakle: zadržati prava koja proističu iz članstva u EU, prije svega ona koja se odnose na unutarnje tržište ali ne i prihvatiti obaveze kao što je sloboda kretanja. Nije ni čudo što se među jednim brojem diplomata u Bruxellesu širi rezignacija. Kako izići na kraj s takvim odbijanjem da se realnosti pogleda u oči?

Do sada je službena parola EU-a glasila: Drži kurs! Šefovi država i vlada 27 preostalih zemalja članica postavili su ciljeve i drže se tih ciljeva. Ali iz principa se zadržavati i ustrajavati na svakoj sitnici moglo bi se pokazati kao kontraproduktivno. Prije svega kada se radi o planu za pregovore o Brexitu . Time Bruxelles samo ide na ruku svojim kritičarima - za koje je on "udaljen od stvarnosti, nefleksibilan, birokratski". Što glasnije sat otkucava, a 29. ožujka 2019.  Velika Britanija izlazi iz EU-a, to je veći pritisak na Bruxelles da spasi što se može spasiti. U takvoj situaciji inzistirati na redoslijedu ustanovljenom u planu za pregovore - nema smisla.

Prije ili poslije će i u redovima 27 zemalja članica EU biti sve glasniji oni, koji žele da se, što je moguće prije, razgovara o budućem odnosu između Velike Britanije i EU-a - čak i ako članovi pregovaračkih delegacija još nisu postigli dogovor o tri prioritetne teme. Ostanu li Britanci i dalje pri svojoj prvobitnoj strategiji da zavade zemlje članice, nije isključeno da bi članice EU svoj kurs mogli korigirati i prilagoditi ga mapi puta za Brexit. To bi bio mali uspjeh za Veliku Britaniju, jer bi EU time jedan od svojih aduta ispustila iz ruku. Ali to bi mogao biti jedini put da se pravovremeno dođe do nekog dogovora. Za razliku od britanske premijerke Therese May, većina diplomata EU-a smatra da je loš deal bolji nego nikakav deal.