Ured treba odražavati filozofiju i kulturu tvrtke

Iako skoro polovicu svog života provedemo na radnom mjestu, za većinu ureda se ne može reći da su wellness-oaze. Oni, naravno, ne bi ni trebali biti kao hoteli, ali u njima bi se čovjek ipak trebao osjećati  ugodno.

Uredi se razlikuju baš kao i ljudi. Neki su veliki, s nanizanim radnim stolovima odvojenima sivim paravanima, bez ijedne biljke, s malim prozorima i hladnim neonskim svjetlom. Drugi pak imaju veliki prozor s pogledom na ulicu, ružičaste lakirane stolove, velike gimnastičke lopte umjesto stolica, debeli, čupavi tepih na sredini prostorije

Uređenje ureda u kojima radimo direktno utječe na naš rad, tvrdi Alexander Käber, direktor u Boeckeru, berlinskoj firmi za uredski namještaj koja postoji još od 1925. godine. On upućuje kako s uredima u koje ulazimo nije nimalo drukčije nego s ljudima: "Naravno da postoji prvi dojam. U mom društvu ima puno ljudi s kojima - da ih negdje slučajno sretnem i da ih ne poznajem - vjerojatno ne bih progovorio ni dvije riječi, a danas su mi prijatelji koje cijenim i volim sa svim njihovim manama. Tako je i s uredskim namještajem. Moglo bi se reći: 'Pokaži mi tvoj namještaj i ja ću ti reći tko si'."

Tko to još ne zna, može doći po savjet kod Alexandra Käbera. To doduše nije baš jeftino. Käber ne obračunava svoje usluge po satu, nego po projektu. Jedan manji projekt je na primjer čekaonica u liječničkoj ordinaciji - stolice plus savjetovanje, ukupno 2.000 eura. A to je tek sitnica prema velikim mušterijama. Ako mu se za savjet obrati neko veliko poduzeće sa 150 tisuća zaposlenika, onda se radi o svoti od milijun, dva eura.

"Mi smo šareni, pa nam ne trebaju boje okolo"

U samoj firmi Boecker je zaposleno 22 ljudi. U prizemlju su neki izložbeni primjerci namještaja, na prvom katu se radi. Kako imaju relativno malo mjesta, ugradili su sisteme staklenih zidova koji s jedne strane - akustično - dijele prostorije, ali s druge strane omogućuju komunikaciju, jer, kada se usprave na stolici, svi sve vide. Kada se naslone i gledaju u ekran, mogu pak koncentrirano raditi.

Boeckerove uredske prostorije su uređene gotovo puristički - gdjegod čovjek pogleda - sve bijelo: bijeli stolovi, bijele lampe, bijele police - sve jednostavno i elegantno, bez bespotrebnih đinđurija. "Kako smo mi svi šareni, ne treba nam puno boje okolo", objašnjava šef Käber.

Ali to ne znači da će stručnjaci za uređenje svim mušterijama pokušati nametnuti bijeli namještaj - naprotiv. Ovdje se ne radi o osobnom ukusu, već o željenoj atmosferi. "Plava boja u uredu ima, na primjer, prilično hladan efekt. A hladno u psihologiji znači sljedeće: kad mi je hladno, prekrižim ruke i malo se uvučem u sebe. To pak znači da se neko povlači u svoj svijet i da je koncentriran. Hladnija radna atmosfera može biti jako dobra za rad na računalu. No, u takvoj prostoriji bi bilo teško stvoriti interakciju između članova neke radne skupine, jer je svaki u svom svijetu", objašnjava direktor berlinske firme za uređenje uredskog prostora.

Izbor namještaja je samo deset posto posla

Käber često ponavlja riječ "kultura". To je jedan od njegovih omiljenih izraza. Kultura je središnji pojam u njegovom radu. Koju kulturu njeguje neko poduzeće? Tek kada se pronađe odgovor na to pitanje, može se planirati uređenje prostora. Zajedno s klijentom se potom razmatra pitanje: kako bi se u firmi trebalo komunicirati? U najboljem slučaju se taj proces odvija još prije gradnje zgrade. Onda prostorije mogu biti optimalno promišljene. Tek na kraju djelatnici firme za uređenje uredskih prostora izvlače svoje šarene kataloge s dizajnerskim namještajem i biraju pojedine proizvode. To je tek deset posto cijelog posla.

Käber upućuje kako je trend jasan: mali uredi gube na važnosti. Na žalost, može se zaključiti da je razlog tome smanjenje prostora, a ne filozofija. U velike urede jednostavno stane više ljudi na metar četvorni nego u male sobe za jednu osobu. No, Käber naglašava da, konkretno u Njemačkoj, ima i sve više  - upravo velikih - firmi koje pojačano rade na zadovoljstvu svojih djelatnika u radnim prostorima i na ambijentima u kojima je ugodno raditi. Konačno, njemačke tvrtke moraju se boriti za kvalificiranu radnu snagu, a traženi stručnjaci teško da će se dati namamiti u neki sivi i zagušljivi ured. 

Izvor: Deutsche Welle