Unija koju su svi željeli prešutjeti
Francuski predsjednik ipak je proveo u djelo svoj plan o stvaranju Mediteranske unije
Malo koja međunarodna inicijativa naišla je u samom začetku na toliko negativnih reakcija poput Mediteranske unije, no malo koji političar toliko je samouvjeren i uporan poput francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Ponajprije mu se spočitavalo da želi ‘ojačati francuski utjecaj na Mediteranu’. Istina, Francuska se već godinama, pa i desetljećima grčevito bori da vrati međunarodni utjecaj kakav je imala prije 20. stoljeća, te se osjeća zapostavljenom u odnosu na ‘velike igrače’, ponajprije SAD i Veliku Britaniju.
Moralna obveza
Ako se uzme u obzir povijesni francuski kolonijalizam u sjevernoj Africi te činjenica da danas u Francuskoj živi oko 4 milijuna muslimana, onda ta zemlja ima čak i moralnu obvezu da promiče dijalog i multikulturalizam.
Potom se Njemačka, koja je u sličnoj situaciji, nadmudrivala s pitanjem zašto su prvotno pozvane samo one zemlje EU koje izlaze na Sredozemno more. Skeptici su najavljivali da će prije ‘na vrbi roditi grožđe’ nego što će se sirijski, libanonski, palestinski i alžirski predsjednik naći za istim stolom s izraelskim kolegom i to na summitu nekakve ‘Unije’. Zatim su najavljivali da će Turska poslati jasnu poruku da ih zanima samo Europska unija, a ne nekakav surogat. Međutim, na opće čuđenje, ova inicijativa itekako je zaživjela.
Doduše, proračunati Sarkozy malčice je popustio kolegici Merkel pa se u novoj uniji našlo mjesta za svih 27 članica EU, iako naravno nije jasno što Švedska, Velika Britanija ili Poljska imaju sa Sredozemljem. Osim njih, tu su još i Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Mauritanija, Sirija, Tunis, Turska, palestinske vlasti, Hrvatska, Albanija, BiH, Crna Gora i Monako. Nova unija tako okuplja ukupno 43 zemlje, jedino se Libija nije odazvala.
Sirijski predsjednik Bašar al Asad tako je sjedio u prvom redu, došao je i izraelski premijer Ehud Olmert, održani su brojni bilateralni susreti, a usvojen je i zajednički tekst deklaracije. Kritičari su namjerno prešućivali sve one korisne i hvalevrijedne politike koje bi Mediteranska unija trebala provoditi.
Skeptici su najavljivali da će prije ‘na vrbi roditi grožđe’ nego što će doći do stvaranja ‘nekakve Unije’. Doduše, proračunati Sarkozy malčice je popustio kolegici Merkel pa se u novoj uniji našlo mjesta za svih 27 članica EU, iako nije jasno što Švedska, Velika Britanija ili Poljska imaju sa Sredozemljem.
Dobre strane
Suradnja će se odvijati na šest područja: čišćenje Sredozemlja koje bi trebalo postati najčišće more na svijetu, uređenje morskih puteva kako bi se manje kontejnera transportiralo cestama, zaštita od prirodnih katastrofa, solarni plan za izgradnju alternativne energije, stvaranje euromediteranskog sveučilišta, te poticanje i razvoj poduzeća u regiji. Samo nekoliko godina ranije sve bi to izgledalo futuristički, no sve veće klimatske promjene očito su dovele do toga da rijetko koji summit može proći bez tema o zaštiti okoliša. Mi možemo biti zadovoljni time što u Mediteranskoj uniji sudjeluje i Hrvatska, te što su naši čelnici Mesić i Sanader među prvima i bez zadrške podržali ovaj projekt.
Novi komentar