Umro "posljednji Mohikanac" među šansonijerima Jean Ferrat
Zbog proljevičarskih stajališta njegove se pjesme 60-ih godina nisu smjele izvoditi niti puštati na radio i tv-postajama
Zbog proljevičarskih stajališta njegove se pjesme 60-ih godina nisu smjele izvoditi niti puštati na radio i tv-postajama. Unatoč bogatom, kvalitetnom umjetničkom opusu, Ferrat je bio vrlo skroman. Njegove pjesme karakteriziraju angažirani tekstovi, ljubav prema planinskoj regiji Ardeche, u kojoj je dugo živio te divljenje prema pjesniku Louisu Aragonu, čije je brojne pjesme uglazbio.
Bio je vrlo popularan u Francuskoj, vjeran svojim idejama i omiljen među slušateljima zbog svojeg poetskog izričaja. Rođen je u pariškom predgrađu Vaucresson, 26. prosinca 1930. kao Jean Tenenbaum. Otac mu je bio ruski Židov i bio je deportiran u Auschwitz, gdje je umro kada je Jeanu bilo 11 godina.
Kroničari tvrde da je Ferrat gajio sklonost prema ljevičarskim idejama zbog člana komunističkog pokreta otpora koji mu je spasio život tijekom nacističke okupacije Francuske u Drugome svjetskom ratu. No previše angažirane pjesme, prema mišljenju tadašnje francuske vlade, poput "Potemkina" i "Moja Francuska" nisu se 60-ih smjele emitirati.
Godine 1967., Ferrat, koji se distancirao od Moskve i nije nikada nastupio u zemljama istočne Europe pod kontrolom SSSR-a, posjetio je Kubu. Odande se vratio s pjesmom "Da, Kuba", u kojoj zemlju Fidela Castra opisuje kao siromašnu, ali slobodnu. Unatoč ljevičarskim uvjerenjima, nije nikad pristupio francuskoj Komunističkoj partiji. Uz "Potemkina" i "Moju Francusku", poznate su njegove pjesme "Planina", "Žena je muškarčeva budućnost" i mnoge druge.
"Puno Francuza, cijela jedna generacija danas je u žalosti", rekao je jedan od najpoznatijih francuskih tv-prezentera Michel Drucker i Ferratov prijatelj, usporedivši ga s nekima od velikana francuske šansone. "Jacques Brel, Georges Brassens, Leo Ferre i ... Jean. On je posljednji Mohikanac".
Novi komentar