Umro Ivica Vidović

Danas je u Zagrebu u bolnici Rebro umro legendarni hrvatski glumac Ivica Vidović.

Rođen je u Beogradu 10. svibnja 1939. a diplomirao je 1963. na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman ima u HNK u Zagrebu, a kasnije je član i dr. kuća (Dramsko kazalište "Gavella", Teatar itd, česte suradnje sa HNK u Splitu); posebno se ističe u modernom repertoaru (Handke, Shaffer, Stoppard, Ionesco, Kundera, Jelačić Bužimski, Gavran), za što je višestruko nagrađivan. Jedan od najistaknutijih filmskih glumaca koji su se pojavili na prijelazu u 1970-e godine.

U hrvatski i u ondašnji jugoslavenski film unosi novi tip: introvertiranoga, u biti deziluzioniranoga suvremenoga urbanog junaka (odn. antijunaka) i gubitnika. Mladolika izgleda, pomalo sporih, "melankolično-snenih reagiranja", osobito sugestivno tumači zbunjene, u prikazanim životnim, posebno u političkim okolnostima nesnalažljive osobe: ideal borca NOB-e u Zasedi (1969.) Žike Pavlovića, "beckettovskog" junaka u iščekivanju u filmu Idu dani (1970.) F. Hadžića, prigradskog marginalca u filmu Kužiš stari moj (1973.) V. Kljakovića, za što je nagrađen Srebrnom arenom u Puli, intelektualca psihološkim terorom prisiljenog na kolaboraciju u Prijekom sudu (1978.) B. Ivande, te usamljene intelektualce u Ritmu zločina (1981.) i Čovjeku koji je volio sprovode (1989) Z. Tadića.

Posebnost u njegovu filmskom opusu predstavlja lik (s crnohumornim značajkama) sovjetskog klizačkog prvakaa u filmu W. R. Misterije orgazma (1971.) D. Makavejeva. U kontekst stvorenog tipa potpuno se uklapa i uloga koja mu je donijela golemu popularnost - uloga osobenjaka Servantesa u televizijskoj seriji Naše malo misto (i filmu Servantes iz maloga mista, 1982.) D. Marušića, kao i kasnije naslovni lik u televizijskoj seriji Inspektor Vinko K. Golika.