Ugrožene vrste mogu se spasiti 'potpomognutom kolonizacijom'

Poprilično radikalan program „potpomognute kolonizacije" s ciljem spašavanja ugroženih životinjskih vrsta zbog klimatskih promjena nova je ideja jednog znanstvenika sa sveučilišta York, Chris Thomas, profesor biologije očuvanja, kazao je da je ova strategija primjenjiva diljem svijeta, dodavši kako bi upravo Ujedinjeno Kraljevstvo moglo biti utočište brojnim životinjama kao što je španjolski kraljevski orao, iberijski ris, Galemys pyrenaicus (pirinejska vodenkrtica)  leptir Polyommatus hispana.

Thomas inače radi pri sveučilišnom odjelu za biologiju. On kaže da je preseljenje ugroženih vrsta jedino isplativo i učinkovito rješenje za opstanak nekih klimatskim promjenama ugroženih životinja iz divljine.

Proširenje područja na kojima bi bilo ugroženih vrsta može biti najučinkovitija metoda prilagodbe klimatskim promjenama i jedinstvena strategija koju konzervatori mogu primijeniti u globalnom smislu kako bi snizili stopu izumiranja. Međutim, opće smjernice za ispuštanje životinja u divljinu radi konzervatorskih namjera podrazumijevaju dovođenje životinja samo u područja u kojima su obitavala ili obitavaju - dakle, tu se radi o reintrodukciji,  ne introdukciji - jer bi se time vrsta oporavila u izvornom obitavalištu i time bi se vratila ekološka ravnoteža u lokalnoj biološkoj zajednici.

Thomas pak na stvari gleda u puno širem okviru: „Translociranje predstavlja jednu od glavnih metoda spašavanja vrsta od izumiranja uzrokovanog klimatskim promjena u kombinaciji s održavanjem većih obitavališnih područja na visokoj kvaliteti (znači, s vrlo malim ljudskim djelovanjem i prisutnošću)", rekao je Thomas.

On smatra da ljudi moraju napraviti precizan popis potencijalnih translokacijskih odredišta i uspostaviti bolji nadzor nad postojećim vrstama kako bi se na vrijeme moglo reagirati. Svaka vrsta treba biti podrobno analizirana u smislu pozitivnih i negativnih utjecaja (potrebno je vidjeti bi li potpomognuta kolonizacija pojedine vrste ugrozila opstanak druge postojeće vrste na određenom području). Thomas kaže da je britanski otok idealno translokacijsko odredište i potencijalno utočište za ugrožene vrste. Njegova stajališta detaljnije su opisana u časopisu Trendovi u ekologiji i evoluciji (Trends in Ecology and Evolution)