U zemlji nasilnika i zlostavljača

Angelina je u naslov svog filma uspjela ugurati barem nešto slatko i dobro, tj. med, no ja u naslov ovoga članka ne mogu ugurati ništa takvoga. Nažalost. Naime, surfam ja tako i naletim na članak na Večernjaku o majci koja je razbila dvogodišnjeg (!?!?!?) sina kuhačom po guzici i zaradila 6 mjeseci uvjetno.

Sav sretan krenem čitati komentare, pokušavajući osjetiti puls nacije prema tako sumanutom činu (mislim na mlaćenje djeteta), no što sam dulje čitao, mrak mi je sve više padao na oči ... Nekolicina komentatora koji su pohvalili kaznu zatrpani su minusima u tolikim količinama da je Večernjakov automatski admin sakrio te komentare jer, eto, čitatelji Večernjaka smatraju takve komentare neprimjerenim!!??

OK, mašina je glupa i radi na brojku, kad netko skupi više od (pretpostavljam) 50 minusa, post se automatski skriva. No, ono što je zastrašujuće su odgovori na te komentare .... I ja sam, kao i većina odraslih čitatelja, odrastao u doba kad je još uvijek vrijedila maksima o batini izašloj iz raja. Ne mogu reći da su me mlatili kao vola u kupusu, no da pamtim kuhinjski pribor i remenje na svojoj, da prostite, guzici, pamtim jako dobro.

Pamtim i natezanje za zulufe, šamare i dnevnike po glavi u školi od svojih dragih profesora (opet, malo više na glavama supatnika, jezik mi je oduvijek bio najjače oružje). Odrastanje mi je donijelo dovoljno centimetara i kila da me neće baš svaka budala nagaziti, pa nakon puberteta zapravo i nemam loših sjećanja.

Ono što me ubilo su razlozi koje ljudi navode kao opravdanje za mlaćenje i zlostavljanje djece. Te vidi kakva su, te ne dižu se u tramvaju bakicama i trudnicama, te odgovaraju, puše, psuju ... Halo?! Vi niste? Pričajte to unucima u staračkom domu u koji će vas strpati vaša djeca, vođena prvenstveno lijepim uspomenama na masnice koje ste im ostavljali kroz djetinjstvo ...

Kao što je lijepo primjetio jedan od rijetkih boraca za normalan svijet (zatrpan minusima, naravno), ako je sasvim u redu objasniti nešto djetetu korištenjem dlana, noge ili kuhače, zašto bi se onda kažnjavala ista argumentacija na bračnoj družici ili slučajnom prolazniku koji ne dijeli vaše oduševljenje ....

Meni nije jasna jedna stvar, zapravo. OK, dijete te ne sluša. Ti jedno, dijete drugo. Ti kažeš ne smiješ, ono napravi. Ti uskratiš nešto, dijete i dalje radi to što radi. E, onda ti potegneš priručnu artiljeriju (ili samo dlan, svejedno), zvekneš maloga da vidi sve zvijezde i on je odmah dobar te miran kao bubica ... No, vidi vraga, ne prođu niti tri dana, evo djeteta opet s istim ponašanjem .... Sad više nije dum tras po guzi, nego leti šamarčina ... Nakon dva dana, opet ista priča ... Pa se izvuče dobra stara kuhača, metla, remen, štogod, i ožeži ... I nakon tri dana opet isto ....

Bilo bi mi logično da su batine upalile. Znači, odgojna metoda funkcionira, sve 5, dijete naučilo lekciju, dobro je kao kruh. U stvarnom svijetu, dijete će opet napraviti istu glupost (ili sličnu). Znači, odgojna metoda ne radi.

Jasno mi je da je teško imati posao i novac za sve što nekome treba, čak i onima s vrlo skromnim željama. Jasne su mi frustracije zbog neopravdanih otkaza, visokih poreza, lopova na vlasti i pri vlasti, susjeda koji krši sve zakone i živi kao lord, dok vi poštujete iste i jedete, da prostite, govna.

Ono što zagovornicima mlaćenja/čvrganja/lupkanja/"discipliniranja" djece očito nije jasno je da djeca uče od svojih roditelja i okoline. Da se nisu rodila zla i sa željom da izluđuju svoje roditelje na dnevnoj bazi. Da psovke, pušenje, pljuvanje po cesti, nepoštivanje starijih i sve nepodopštine koje izvode nisu pale s Marsa u njihove male, neformirane mozgiće podložne utjecajima, nego da su im sve to ugradili njihovi dragi roditelji, profesori, poznanici, prijatelji ... Da im je sve to usadila i okolina, država u kojoj caruju nemoral, nepotizam, krađa i prevara, gdje su lopovi idoli, lažljivci na vlasti, a korumpiran je gotovo svatko tko ima i mrvicu moći nad drugima ...

Da, dragi moji, sve vam je to dala mala hrpica pohlepnih, gramzivih, slatkorječivih zlotvora kojima je jedini san što više natrpati u se, na se i poda se (i daleko od toga da to rade samo "zna se" ...). Napravili su vas jadnima, ogorčenima, opljačkanima, uzeli vam nadu i sreću, pljunuli na vaš moral i vrijednosti, jednom riječju, zgazili vas.

Zato, umjesto da mlatite djecu, počnite s njima provoditi vrijeme od kad se rode pa sve dok ne odu od kuće, razgovarajte, igrajte se, učite s njima, tretirajte ih s poštovanjem i uvažavanjem, brinite se za njih i usadite im vrijednosti koje vjerujete da treba imati svatko. Tada ih nećete tući, a ona neće odrasti kao idioti koji daju minuse komentarima u kojima se protivi zlostavljanju djece.