Trolist novih ulja Mladena Žunjića

Mladen Žunjić, slikar iz Zagreba, poznat je po svom predanom i kontinuiranom radu, svakodnevnom slikanju, koje se često odvija u dvije, tri različite ili slične, ali gotovo istodobne autorske faze.

Sve njih povezuje , pa i u najnovijoj produkciji veći ili nešto manji ( za Žunjića) format platna, recimo 80 x 60 cm, u kombinaciji ulja i akrila ili pak zasebno,kao što je niz slika posvećen modrom i nebeskom, uz naravno dominatnu plavu boju, ponešto raspršenu u igri kapljica i koloriranih lebdećih, lelujavih oblika, opuštenog, primirenog ritma, osjeća se tek blago pulsiranje elemenata dubokog i dalekog svemira, u teško izmjerivoj praznini.

Posve iznenada Žunjić kreira dvije slike s temom, ruže iz moga vrta, u neobičnim formatima 90 x 40 ili pak nešto uobičajenim 80 x 60 , ulja na platnu, vertikalne, otmjene, romantične kompozicije,u kombinaciji figurativnog i nefigurativnog, naime cvijet je doista posve stvaran ispred šarolike razigrane kolorističke apstraktne pozadine i gotovo da se može osjetiti miris cvijeća ili pak se može poželjeti dodirnuti krhku laticu. Fragmenti sjećanja na engleske vrtove?

Naravno, Žunjić se uvijek vraća svojim uznemirenim, vibrantnim raznoliko obojanim plohama koje se komešaju na velikim formatima ( 120 x 100 ) iznad tajanstvene i izazovne žute boje pijeska, zlata, u zamršenim obostrano nadmećućim odnosima i sve asocira na glazbu Stravinskog ( bio bi to lijep zastor za balet velikog kompozitora ), nikako se ne smirujući jer ovaj svijet neprestano živi i samo ga kretanje održava živim.

Zajedničko svim ovim novim slikama jest snažan, temperamentni, oslobođeni kolor, gdje pojedina boje poput složenih i tajanstvenih simbola pričaju svoju čudesnu priču, obgrljene u raznim oblicima, ovala, kvadrata ili izduženih linija, čineći sliku u pokretu jer doista se može učiniti gledatelju, nakon prvog pomnog promatranja i kasnijeg novog sučeljavanja, kako se na slici ipak vide određene razlike, promjene položaja, tragovi boja, ne to nije ona slika od malo prije, ovo je ipak nešto drugo.

Vrlo obiman i složeni opus slikara Mladena Žunjića svakim se danom obogaćuje novim slikama, redovitim istraživanjima autora u vječnoj potrazi za onom jedinstvenom i teško izvedivom slikom jer sve se mogućnosti moraju ispitati, probati, naslikati, na sve upite autor mora odgovoriti, na svaki izazov, reagirati.

Zanimljiva je i igra slikara s raznovrsnim formatima platna, naravno, uvijek je dobro steći vlastito iskustvo, koja su ograničenja a koje su prednosti, pogodnosti pojedinog formata i kako mu se pojedina boja uklapa u veličinu.

No, svakako ključan element Žunjićevog opusa jest eruptivni kolor, koji ponegdje doslovce ključa.