Trgovina organima cvate - ukrcaju ljude u bus, izvade im bubrege i pošalju kući

Nekoliko ulica podalje od elitnog dijela Istanbula pronaći čete prljavu autobusnu stanicu. Osobe koje mirno čekaju prijevoz upravo su posjetile užurbani grad, ali ne u turističke svrhe. Došli su prodati dijelove svojih tijela.

Dobrodošli u svijet u kojem trgovina ljudskim organima cvate. "Brokeri posjećuju siromašne zemlje poput Moldavije i traže ljude koji su spremni prodati organe", objašnjava Ricardo Neri, koji je nedavno snimio dokumentarac o tom milijunskom biznisu. "Sve ih ukrcaju na bus za Istanbul, izvade im bubrege i vrate kući. Nikoga više nije briga za njihovo zdravstveno stanje. Liječnicima nije važno hoće li ti ljudi živi stići kući."

Je li posao legalan? Apsolutno ne. Većina zemalja zabranjuje prodaju ljudskih organa i dopušta isključivo doniranje. Istražitelji EU početkom studenoga uhitili su skupinu koja je siromašne mamila u Kosovo te im vadila organe pod vodstvom kirurga Lutfija Dervishija za mizernu svotu novca. Organi su se kasnije prodavali u Izrael i Kanadu po znatno većim iznosima.

Beskrupulozni liječnici

Nažalost, sličan se scenarij svakodnevno odvija diljem svijeta, a pokreće ga velika potražnja za organima. Kriminalne skupine donore najčešće traže u Moldaviji, Nepalu, Južnoj Africi, Egiptu i Brazilu. "Organi ne mogu daleko putovati pa primatelji moraju dolaziti u zemlje donora. Upravo iz tog razloga postoje vrhunske bolnice u najsiromašnijim gradovima", objašnjava londonski profesor Nadey Hakim.

Trgovanje ne bi bilo moguće bez kirurga koji transakcijama daju vjerodostojnost i povjerenje. Kirurzi ujedno najviše zarađuju na trgovini organa - od ukupne zarade broker dobiva oko 500 dolara po organu, dok liječnici dobivaju iznose od 50.000 dolara. "Primatelj ponekad svejedno umre", upozorava Hakim i dodaje da liječnici provjeravaju krvne grupe, ali ne i zaraženost virusom HIV ili oboljenje od raka.

Kako riješiti problem?

Iznenađujuće, ali čini se da je Iran trenutno jedina država koja uspijeva održavati balans između ponude i potražnje. Država donore motivira određenim novčanim iznosom, a organi se smiju darovati isključivo Irancima. "Postoje i ne-novčane metode poticaja. Važno je da donor i primatelj potječu iz iste zemlje kako bi se ograničilo trgovanje. Vlada donorima može ponuditi besplatno zdravstveno osiguranje ili organizirati sprovod članovima obitelji", kaže Nadey Hakim.

Donacije na kineski način

Zatvorenici koji su osuđeni na smrtnu kaznu u Kini obavezno ulaze u sustav donacije organa. "Naravno da se ne radi o službenom procesu, ali poznato je da zatvori, bolnice i komunistička stranka zarađuju od takvog načina pribavljanja organa", objašnjava Toni Brandi, voditelj organizacije koja nadzire kineski kaznenopravni sustav. Organi se prodaju imućnim Kinezima i strancima pa zarada može biti vrlo visoka.

Intervju: Dr. Luc Noel iz WHO-a

Potražnja nadmašuje ponudu ljudskih organa, postoji li rješenje?

Da, mrtvaci. Organi jedne mrtve osobe mogu živjeti oko 30 godina u 2,8 osoba. Radi se o mnogo boljem iskorištavanju mrtvih tijela od njihovog pretvaranja u pepeo i prah.

Nije li iranski sustav kompenzacije dobra ideja?

Ne, jer i u Iranu postoje brokeri koji mame siromašne i prodaju njihove organe. Ljudsko tijelo nije na prodaju. Moldavija ima dobre zakone po tom pitanju, ali Moldavci svoje organe prodaju u drugim državama jer misle da je to lako zarađeni novac.