Treba stati kad je naj, treba stati kad je najbolje...

I tako se naš dragi, iskusni, višegodišnji premijer odlučio otići. Pa dobro. Lijepo je on to sebi zamislio. U maniri spin majstora kakvog poznajemo, na blitz-odlasku sve probleme pomesti u dvije rečenice:

"Politiku shvaćam kao služenje hrvatskim građanima. Imao sam čast donositi odluke u povijesnom razdoblju stvaranja države, obrane, međunarodnog priznanja i konačne međunarodne afirmacije hrvatske države. Politika nije služenje sebi, već narodu."

Što da čovjek na to kaže (a da bude pristojno)? Iskreno, pojma nemam. Toliko afera, detalja, nebuloza, muljaža, magle i gusaka u njoj jednostavno ne stanu u jedan tekst, ali ono što je sigurno je da Ivo odlazi u revijalnom tonu - bahato, naprasno i bez jasnog obrazloženja.

Kaže bivši premijer da je dobro o svojoj odluci razmislio. Uopće ne sumnjamo, a uvjereni smo i da je imao puno više informacija za razmišljanje nego je ponudio javnosti (tu negdje kao kamen u vodu pada druga od dvije citirane rečenice s oproštajne pressice).

No, nešto tu debelo ne štima. Previše je to naglo, a premalo impakta ima na političke strukture i bliske premijerove suradnike koji su svi do jednoga, odnosno jedne, s vedrim i iskreno nasmiješenim licima izašli iz Banskih dvora. Mediji su zajahali priču o razlozima odlaska i to je više manje udarna vijest od koje nema nikakvih vijesti. Ali mene, kao vjerojatno i mnoge druge, zanima pozadina priče.

Nije Sanader bolestan, kao prvo sam je to rekao, a kao drugo svi oni osmijesi bliskih suradnika, pogotovo Jadranke Kosor koja je oličenje hrvatske političke empatije pa stoga i igra ulogu lake na suzama, govore u korist toga da je premijer skroz fit.

Dosta mu je EU-a i Slovenije? To je još teže povjerovati jer se nitko od kada traje saga s blokadom pregovora, nije nabrao toliko lovorika pirovim diplomatskim pobjedama. Pa jasno je kao dan da EU trenutno nije u stanju širiti se, a u situaciji u kojoj se nalazi ekonomija sve što joj treba je jedno tako 'moćno' tržište kakvo je Hrvatsko.

Sanader i Pahor su igrali krasnu igru i zajedno s Europom držali Hrvatsku na pristojnoj distanci, taman pred vratima, ali još uvijek niti jednom nogom preko praga - politički savršena situacija koju je trebalo razvući što je više moguće. Dakle niti neki veliki 'napori' u pregovorima nisu baš uvjerljivi.

Razdor u stranci? Kakav razdor? Pa čvrsta premijerova ruka se obračunala sa svima dovoljno učinkovito da o nikakvom razdoru nema priče. Ova struja, ona struja, ništa to ne drži vodu. Kada je zadnji put netko od članova HDZ-a javno kritizirao premijera ili izjavio nešto što nije 'u interesu stranke'? Toliko o tome.

A gospodarstvo? Ekonomija? Raspad sustava. To je već toplije. Istina, Hrvatska se, ma što propagirali iz političkih struktura, nije našla u recesiji iz jednog jednostavnog razloga - nema proizvodnju. Trgovina je osjetila poslijedice krize, ali ne toliko da bi bili glavni razlog problema. Ono što se iz vrha vlasti praktično prešućuje je to da kriza, koju vole spomenuti, u Hrvatskoj traje već godinama, a rupe se krpaju zaduživanjem.

E to je već vrlo toplo, iako bez konkretnih podataka niti to ne treba uzeti zdravo za gotovo. Zna se da je u prvoj polovici ove godine BDP strmoglavo pao, a u nastavku godine se očekuje i da opali glavom u pod. Isto tako se zna kako nam vanjski dug leti nebu pod oblake, a uskoro dolazi na naplatu. Jedna strelica dolje, jedna gore, jasno je kako će stvari vjerojatno završiti, a isto tako vrlo je vjerojatno da je to najjasnije premijeru u ostavci.

Sve druge aferice, satovi, Verona, brodogradilišta i slične, kada se zbroje čine pozamašan živi pijesak, ali zna se da sve to stane pod tepih, no kada Svjetske banke i MMF-ovi pokucaju na vrata nema tog tepiha pod koji se može sakriti. Najbolje što se u tom slučaju može je iskoristiti Aladinovu foru i na tepihu odletjeti s čarobnom svjetiljkom u ruci. A kada se svjetiljka protrlja iz nje iskoči tko - pa naravno, Jadranka Kosor. Vjerna premijerova pratilja čije konce može vući iz neke sigurne pozadine.

Potpredsjednica Vlade je zaista savršen premijerov izbor. Uvijek poslušna, a nikada dovoljno, ajmo reći mudra, da vidi dva koraka unaprijed. Savršena kandidatkinja za poziciju nekoga tko će kroz najviše pola godine, a vjerojatno i ranije, morati odgovoriti na pitanja na koja nema odgovora. Sam premijerov prijedlog da ga zamijeni upravo Jadranka Kosor, pravnica koja se nikada nije bavila pravom, ali je pjesnička duša koja je nekim čudom 20 godina živjela isključivo kao dopisnica (da je bar novinarima danas tako lako), da bi se kasnije strmoglavo uspela u stranci kojoj bi uskoro mogla biti na čelu.

Jadranka Kosor koju branitelji, za koje se navodno brine, ne mogu smisliti i koja iz nekih samo sebi poznatih razloga odbija objaviti popis branitelja kada ju sami branitelji to mole. Karakter, nema šta. I to upravo karakter koji se može vidjeti uvijek i isključivo u prisustvu premijera ili na lokacijama na koju ju on pošalje s podebljim šalabahterom i savjetnikom Polančecovog kalibra. Naravno da je samostalno hrabro odradila nebrojena rezanja vrpci, ljuljanja dječice i otkrivanja spomenika, ali to nekako nije premijerski doseg koji ju čeka.

O nekim detaljima biografije gospođe Kosor nema smisla raspravljati jer su nedostupni, a svaki put kada ih se spomene radi se o 'blaćenju bez pokrića' pa ih nećemo spominjati. To ovako i onako dobro rade njezini kolege iz stranke nekad bliskog suradnika kojega su tako praktično pustili da ode na odmor preko Save.

U cijeloj medijskoj strci koja je nastala neke stvari vrlo lako izbjegnu radare, a toliko su očite da je jednostavno glupo ne zapitati se - što se to točno događa?

Imamo početak političke krize (koja naravno traje puno duže, ali teatrologija ipak zahtijeva svoj moment pa ga eto priznajemo), ali sve je navodno pod kontrolom. Čijom? Nekoga tko je odstupio s dužnosti kontrolora?

Imamo situaciju koja je jasno definirana u Ustavu. Kada premijer ponudi ostavku (a primjetimo da je predsjednik još nije prihvatio - bilo bi zaista komično kada bi to odbio), podrazumijeva se da to vrijedi i za sve članove Vlade. Međutim, ministar Primorac premijeru, koji više nije premijer, nudi svoju ostavku, a onda kaže kako ju je premijer prihvatio. Pa što je to? Kako bivši premijer može prihvatiti ostavku bivšeg ministra? I na kraju krajeva, zašto cijela Vlada ne bude principijelna i poštuje Ustav u kojeg se svaki dan 'kune'? Dakle, da se poslužim finim stihom - 'nestaju principi kada zaškripi'...

Imamo s druge strane situaciju u kojoj potpredsjednica Kosor niti sat vremena nakon premijerove ostavke navodno ima dovoljnu podršku u Saboru da preuzme mjesto mandatara nove Vlade. Opet kontradikcije. Stara Vlada je tu, ali nova mandatarka je već gotovo izabrana iako Sabor službeno o tome ništa nije izjavio. To sve ima 'aromu' nečega pomno dogovorenog. Napravi krizu pa riješi krizu, stari trik koji smo vidjeli već mnogo puta.

No, ono što najviše bode u oči je to da 83, pazite, osamdeset i troje saborskih zastupnika koji su navodno pametni i učeni ljudi, bespogovorno podržava Jadranku Kosor kao novu premijerku!

Kako je to moguće? Ma sve i da su joj djeca netko bi bio protiv, osim naravno, ako stvar nije riješena, kupljena ili prodana ranije. Nemoguće je da ljudi koji liježu i ustaju uz tvrdnje da rade za dobrobit neke zemlje na njeno čelo, bez razmišljanja i pogovora, žele postaviti osobu koja tome nije dorasla. Gospođa Kosor je možda dobra u brojnim stvarima, ali kao premijerka ne može opstati niti u lošem stripu.

Što dakle stoji iza cijele predstave? E, to još ne vidimo, ali završni čin će čini se uslijediti vrlo brzo. Zastor je pao, scenografija i kostimi se pripremaju, glumci su vidno nasmiješeni, mogao bi to biti fenomenalan i grandiozan kraj jedne predstave kakvu napisati, režirati, reklamirati i premijerno odigrati može samo veliki majstor teatra.

Na nama je da čekamo zadnji naklon. Spremite se za pljesak, ali ne zaboravite niti trulo voće...

I za kraj, da ne bi ispali ne-europeizirani i nekulturni - hvala ti doktore Ivo na sjajnoj predstavi, svakakvih cirkusa smo se nagledali, plakali i smijali se, zaista genijalno izvedeno. Znamo da još nije kraj i da će come-back biti iščekivaniji od Jacksonovog, ali odmah poručujemo da pare od ulaznica hoćemo natrag!