Tajne psećeg uma

Razumijeti gdje mu to vlasnik pokazuje prstom i učiniti što vlasnik od njega traži, možda se čini jednostavnim, ali od svih živih bića, jedino ljudi i psi mogu to učiniti prirodno. Razumijevanje uperenog prsta zahtijeva mnogo mentalnog rada: pozornu pažnju, prepoznavanje da ta gesta odražava misao i da druge životinje mogu čak i misliti.

Mnoge životinje posjeduju određenu razinu socijalne inteligencije koja im omogućuje koegzistenciju i suradnju s drugim članovima njihove vrste. Vukovi, naprimjer, žive u čoporima, love zajedno i imaju vrlo kompleksnu hijerarhiju. Ali psi su razvili nevjerojatno bogatu socijalnu inteligenciju budući da su se prilagodili životu s ljudima.

Sve one stvari koje volimo u vezi pasa - njihovo uživanje u našoj prisutnosti i mnogi načini na koje su se uklopili u naše živote - proizlaze iz njihovih socijalnih vještina. Brian Hare, astistent evolucijske antropologije na Sveučilištu Duke, i njegovi kolege, pokušavaju otkriti kako je prisna koegzistencija ljudi i pasa oblikovala nevjerojatne sposobnosti koje posjeduju psi.

 „Svi vlasnici pasa misle da su stručnjaci kada se se radi o njihovim ljubimcima", kaže Alexandra Horowitz, znanstvenica s koledža Bardnard. Ove jeseni na Harvardu će se provesti veliko istraživanje na tu temu. Rad ovih znanstvenika odgovorit će na mnoga pitanje vezana uz pse, ali će također pomoći u raznim programima treniranja pasa, posebno pasa koji mogu nanjušiti bombe i voditi slijepe.

Prvo pravilo za znastvenike koji rade na projektu je: Ne vjeruj svojim predosjećajima. Ako pas izgleda kao da razumije riječi, to nužno ne znači da zaista razumije. Žele upozoriti na to da su ti predosjećaji možda pogrešni.

Uzmimo za primjer poljubac koji dobijete od svojeg psa kada dođete kući. Izgleda kao čin ljubavi, ali možda je vaš pas samo gladan. Vukovi također ližu jedni drugima njušku, posebno kada se neki od vukova vrati u čopor. Mogu koristiti svoje osjetilo okusa i mirisa da otkriju je li vuk što ulovio na svojem putu. Psi su vjerojatno ovu sposobnost dobili od vukova.

Istraživanje pokušava otkriti pravo značenje takvog ponašanja pasa. Znanstvenici čak uzimaju u obzir i činjenicu da psi sve to rade samo da bi manipulirali svojim vlasnicima.

Svi smo vidjeli psa kako pokunjen odlazi od nas spuštenog repa. Ponašaju li se psi ovako zato što znaju da su nešto pogriješili ili postoji neko drugo rješenje iza toga? Horowitz je izvela eksperiment. Prvo je promatrala kako se psi ponašaju kada učine nešto što nisu smjeli i kada ih vlasnik grdi. Onda je vlasnike uvjerila da su psi bili neposlušni kada nisu bili.

Kada su vlasnici nagrdili svoje ljubimce, psi su izgledali kao da se osjećaju jednako krivima kao da zaista jesu nešto skrivili. Horowitz je zaključila da ovdje u igri nije nekakav unutarnji osjećaj razlike pravilnog i pogrešnog, nego stečena sposobnost da se ponašaju poslušno kada se vlasnik naljuti.

Ovakva vrsta manipulacije otkriva koliko pažljivo psi proučavaju ljude i uče iz onoga što vide. Sposobnost pasa da prepoznaju djela svojih vlasnika dolazi prirodno. Čak i štene to razumije, što znači da je to vještina koju oni ne moraju učiti.

Kako bi objasnili način na koji su psi razvili ovu vještinu, Hare je otputovao u Sibir kako bi proučavao lisice, vratu srodnu vukovima i psima. Zaključio je da se i lisice ponašaju na način vrlo sličan psima i da će s vremenom otrčati ljudima mašući repom.

Jednom kada se psi udomaće u našem društvu, ljudi ubrzavaju socijalnu evoluciju pasa. Mogli su započeti s davanjem dodatne hrane psima koji su im od koristi. Psi to shvate i, s vremenom, ljudi ih sve više nagrađuju te tako postanu partneri s ljudima. Socijalna inteligencija pasa na kraju postane vrlo slična ljudskoj, čak do te mjere da počnu raditi iste pogreške kao ljudi.

Dublje razumijevanje psećeg uma još će se testirati. Hare i njegovi suradnici osmišljavaju nove eksperimente jer žele usporediti različite vrste pasa i pronaći gene koji su se mijenjali kako se njihova socijalna inteligencija razvijala.