Sveta, prljava rijeka Ganges

Na obalu rijeke Ganges u gradu Varnesa svakog dana dolaze tisuće ljudi koji peru odjeću. Među njima je i Vijay Kumar i on, kao i njegov otac i otac njegovog oca, pere rublje u rijeci. Ritmički udara platno po granitnoj stijeni obale i svugdje oko njega su rasprostrta šarena platna koja se suše na jutarnjem suncu. "Svaki dan sam ovdje. Počinjem u pet ujutro, kasnije u tijeku dana sve ispeglam i uvečer isporučim opranu odjeću ljudima kod kuće."

A onaj tko umre ili bude spaljen u Varanasiju, slijedi ga moksha, konačno i željeno oslobađanje od ciklusa smrti i ponovnog rođenja koje je inače dano samo za prosvijećene.Mjesto gdje Vijay pere svoju odjeću je neposredno pored jednog od mjesta gdje se u Varanasiju spaljuju mrtvaci. Jer, to nije običan grad i obično mjesto. To je mjesto gdje se božanstvo Šiva susreće sa Maa Ganga, Majkom Gangesa - kako Indijci zovu svoju rijeku. Svake godine milijuni hodočasnika tamo dolaze na obredno čišćenje u Svetoj rijeci.

"Naravno da su lomače problem"

Zato je i na mjestu gdje Vijay pere rublje neprestana povorka sprovoda, a lomače se gotovo ne gase. Utoliko oko njega u rijeku, ali i na njega i njegov veš, pada i pepeo ljudskih ostataka i teško se diše od dima pogrebnih lomača.

"Naravno da je problem što se tijela spaljuju odmah pored mene, ali što da radim? To je u mojoj obitelji tradicionalno mjesto gdje peremo rublje i nigdje drugdje ne bih mogao otići. Vlada nam je obećala drugo mjesto već prije nekoliko godina, ali ništa se nije promijenilo."

Nadležnim tijelima nije trn u oku obredno mjesto spaljivanja mrtvih. Protiv tog svetog mjesta se ništa niti ne smije reći. Umjesto toga se optužuje Vijaya i njegove kolege kako njihova sapunica dodatno zagađuje rijeku od koje živi više od 400 milijuna ljudi. Indijski stručnjak za ekologiju rijeka, B.D. Tripathi sa sveučilišta Benares pak tvrdi kako su zapravo i te obredne kremacije i perači rublja tek sitnica obzirom na golemu zagađenost rijeke Ganges.

Kanalizacija, industrija, kemija iz poljoprivrede...

Jer na njenom toku dugom oko 2.500 kilometara prolazi kroz čak dvadesetak velikih urbanih naselja i sav otpad, ljudski, industrijski i od poljoprivrede, dolazi u rijeku Ganges. Tako je u rijeci ogromna količina i opasnih industrijskih otpada, od teških metala pa do raznih otrova. I od tih tri milijarde litara vode iz kanalizacije svakog dana čak i službeni izvori navode da tek trećina prolazi barem kakve-takve sustave pročišćavanja.

Tripathi tvrdi kako je hitno potrebno učiniti nešto da bi se zaštitila ta rijeka i stotine milijuna ljudi koji žive od nje. Ako se ništa ne učini, rijeka će se fragmentirati u bare i brzake: "Čitava struktura rijeke će se promijeniti!"

I Jayal Sahani može potvrditi kako rijeka više nije ono što je nekad bila. On sa svojim čamcem provodi dane i zarađuje za život prevozeći hodočasnike i turiste. Sjeća se svog djetinjstva kad je rijeka bila još tako čista da se je moglo piti. Ali sad je i navršio pedeset godina - jer mu ne pada na pamet staviti u usta vodu te rijeke: "Ako pijete vodu iz rijeke, odmah ćete oboljeti!", upozorava nas.

"Rijeka će ostati srce hinduizma"

I Kumar se žali da je rijeka gdje pere svoje rublje, sve prljavija. Ali on je uvjeren kako su najveći problem velike tvornice i "big buisness" koji koristi rijeku i ništa joj ne daje zauzvrat. "Vlasti bi trebala nadzirati velike tvornice, a nas male ljude neka pusti na miru. Svi mi nemamo drugog izbora nego da radimo tu na rijeci."

Svugdje drugdje i na svakoj drugoj rijeci bi to bio samo ekološki i problem zagađenja okoliša. U Varnasiju na obali rijeke Ganges je to i sve veći vjerski i obredni problem. Sve manje ljudi osjeća tako bliski i sveti odnos prema tako prljavoj Maa Ganga, žali se hinduistički naučnik Krishnakant Shukla. Ipak, siguran je da će rijeka Ganges, jer ima tako izuzetno mjesto u hinduističkoj kozmologiji, ostati srce hinduističkog života, bez obzira na pritisak modernog života.

Jer, mitovi su još uvijek živi u Varanasiju, tvrdi Krishnakant. "Zbog nekog neobjašnjivog čuda, možete još uvijek ovdje naći ljude koji svaki dan obavljaju svoje obrede kakvi su se obavljali još prije tisuću godina", tvrdi redovnik. "To je fantastično i doista ne znam da još negdje na svijetu postoji takvo mjesto."