Sukob i prije početka razgovora o „velikoj koaliciji“

Možda kap koja je prelila čašu nije izlivena u Berlinu, nego u Bruxellesu: europsko glasovanje o prestanku uporabe pesticida gliposata čije je korištenje ipak dozvoljeno za sljedećih pet godina. Ta je tema već bila raspravljana u dosadašnjoj vladi i bilo je odlučeno da Njemačka glasuje protiv ili da u najgorem slučaju bude suzdržana. Ovog tjedna se dogodilo drugačije: izaslanstvo Njemačke je glasovalo za produženje roka korištenja.

Po svemu sudeći, to je bila odluka tek ministra poljoprivrede dosadašnje i još uvijek tehničke vlade Christiana Schmidta iz bavarskih kršćanskih demokrata. To nije razbjesnilo samo ministricu okoliša Barbaru Hendricks iz socijaldemokratske stranke, nego je i kancelarka Merkel (CDU) brzo morala objašnjavati kako postupak ministra poljoprivrede „ne odgovara uputama koje su razrađene od vlade". Ipak, odbija zahtjev ministrice Hendricks da Schmidta razriješi dužnosti. Konačno, temeljno pitanje jest ne samo jednog ministra, nego kako i koga da Bundestag prihvati kao novu vladu?

„Platit ćete nam to!"

Upravo je to i mogući nastavak velike koalicije CDU/CSU-a i SPD-a razlog sastanka čelnika ovih stranaka, Angele Merkel, Horsta Seehofera i Martina Schulza u 20 sati u rezidenciji predsjednika Franka Waltera Steinmeiera u dvorcu Bellevue. On svakako želi spriječiti nove izbore i upravo izabrane stranke upozorava da preuzmu odgovornost za svoje političko djelovanje. Konačno, dosadašnja velika koalicija je funkcionirala čak i bolje nego što se moglo očekivati, makar je predsjednik socijaldemokrata Schulz odmah po objavljenim rezultatima izjavio kako je velika koalicija „izgubila" i kako se SPD povlači u oporbu.

Samovoljni korak ministra bavarskih kršćanskih demokrata o spornom gnojivu samo je još pojačao glasove mnogih u njemačkim socijaldemokratima koji upozoravaju kako se kršćanskim demokratima „ne može vjerovati". A ako ih se želi i uvesti u novu veliku koaliciju, onda će to CDU/CSU morati skupo platiti brojnim ustupcima i obećanjem provođenja onoga što želi SPD.

Dug, dug popis zahtjeva

To, uglavnom lijevo krilo SPD-a koje ima i zdušnu podršku Mladih socijaldemokrata (JUSO) postavilo je čitav katalog zahtjeva: novčana potpora obiteljima, solidarna mirovina, zdravstveno osiguranje za sve, reforma sustava za bolesničku i staračku skrb, porez na izuzetno bogate, viši porezi na nasljedstvo, identične plaće za muškarce i žene, radni sporazumi opet moraju biti sklapani prije svega na neograničeno vrijeme, nesmetan povratak s djelomičnog na puno radno vrijeme, integracija izbjeglica...

Mada je već to dovoljno da kršćanske demokrate prisili da srdito napuste pregovore, niti tome nije kraj: kod ministarstava pokazalo se da se bivši predsjednik SPD-a Gabriel dobro snašao kao ministar vanjskih poslova i to svakako treba ostati. Ali socijaldemokrati žele i ministarstvo financija, dosadašnje carstvo najbližeg Merkeličinog suradnika Wolfganga Schäublea. Državna blagajna je puna i socijaldemokrati imaju odličnih ideja kamo da se taj novac usmjeri.

Dok pljušte zahtjevi SPD-a, ni kršćanski demokrati ne štede s upozorenjima mogućem koalicijskom partneru: predsjednik vlade pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija Armin Laschet objašnjava kako SPD nema što razmišljati o ustupcima koje je CDU učinio dok se pokušavala stvoriti Jamajka-koalicija, nego da se i oni vraćaju isključivo svojim pozicijama iz predizborne kampanje.

Sloga, ali ne prevelika

Ipak, nekih nada u mogući kompromis ima: i CDU se izrazio kako želi „više socijalne sigurnosti građana" već kao prepreka populističkom AfD-u. No pitanje koliko su spremni daleko otići u toj „socijalnoj sigurnosti": SPD želi i okončati postojeći sustav zdravstvene zaštite gdje postoje „zakonski" i „privatni" osiguravatelji za imućnije građane. To neminovno dovodi i do medicinske skrbi u dvije klase, tako da žele opću zdravstvenu zaštitu u čiju blagajnu bi onda uplaćivali i poslodavci i osiguravatelji. Na to kršćanski demokrati nikako nisu spremni.

Problem je i pitanje mirovina: doduše, svi se zalažu za promjene i sigurnu mirovinu, ali SPD želi zaustaviti sve manje mirovine i staračko siromaštvo koje već vlada i u mnogim zemljama Europe. Jedini izlaz su državna jamstva, a CDU je već za vrijeme velike koalicije odbijao tek formirati „komisiju za mirovinu" koja bi ispitala mogućnosti. Sličnu opasnost za državni proračun kršćanski demokrati vide i u željama SPD-a da smanji porezne obveze za osobe sa nižim i srednjim prihodima.

Najviše suglasnosti je u vanjskoj politici, ali niti kod nje ne u svim pitanjima. Različita su mišljenja o idejama financijskog jedinstva francuskog predsjednika Macrona, manje je razlika u stavovima o zadaćama njemačke vojske u inozemstvu i o europskom zajedništvu - naravno, dok ono ne posegne u njemačke džepove. I kod pitanja izbjeglica bi se mogla postići sloga, tim više što niti kršćanski demokrati više ne odbijaju prijedlog da Njemačka donese cjelovit zakon o useljavanju u ovu zemlju.